SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Odilon Singbo: Mi smo Božji kanali preko kojih želi činiti dobro svijetu
Biblija-Pixabay
Biblija-Pixabay
ČITANJA:
1Iv 4,7-10
Ps 72
Mk 6,34-44
Tekst evanđelja:
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Riječ Božju tumači vlč. Odilon Singbo:
Poštovani i dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija. Duh Sveti nas nagna da se malo udaljimo od jaslica i da idemo korak dalje, da dozvolimo da nas Isus preobrazi svojom ljudskošću i svojim božanstvom. U ovom odlomku vidimo što je ljubav, a ljubav je pokret koji krene od Boga Oca, silazi do nas ljudi preko Sina. A ako želimo ljubiti, shvaćamo da smo i mi od Boga poslani da dijelimo tu ljubav među ljudima. Ujedno ljubav je sebedarje, i to na konkretan način. Trenutno nije dovoljno ovo što ja kažem, to moram konkretno pokazati svojim životom kada izađem iz studija. Ovdje vidimo da su sami Isusovi učenici daleko od te istine. Promatraju mnoštvo, uživaju kao veliko mnoštvo u milini Isusovih riječi, ali Isus vidi one sitne detalje ljudskih potreba. „Vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.“ Možemo reći koliko nam je danas potreban takav Učitelj koji ne samo propovijeda nego primjećuje naše potrebe. Mlađi vjernici našeg društva upravo duboko u sebi osjećaju da ih ne može ispuniti suvremena tehnologija, da računalo i drugi uređaji na koje se lijepe ne daju odgovor na temelja životna pitanja. Stvoreni su za nešto više. I danas Isus vidi takve i sažali se.
U trenutku kada se učenicima išlo kući, odnosno kada su počeli razmišljati umjesto naroda o zemaljskom kruhu, Isus ih vraća na bitno: na ljubav koja treba biti djelotvorna: »Podajte im vi jesti.« Nemojte pokazati samo neko puko sažaljenje, neku brigu bez konkretnog zauzimanja. Isus im jasno daje do znanja da imaju ono potrebno za ljude kojima treba i zemaljska hrana. Isus misli na malene detalje našeg života. Ovdje možemo primijetiti kako ponekad krivo molimo prije jela. Naime, često puta molimo: „Blagoslovi Gospodine ove darove koje ćemo blagovati po tvojoj darežljivosti i podari onima koji nemaju…“ podari onima koji nemaju, a Isus ovdje jasno kaže: »Podajte im vi jesti.« Stoga sam skloniji moliti: „po nama podari onima koji nemaju.“ Naime, od onog malenog što su imali: »Pet kruhova, i dvije ribe« Isus čini čudo. Bog računa na ono maleno što imamo i što jesmo, da bi učinio nešto veliko za nas i po nama. Nitko nije u Božjim očima toliko neznatan, toliko beskoristan da Bog ne može u njemu naći nešto i iskoristiti na radost mnogih. Nemojmo stoga upasti u zamku sebe-podcjenjivanja, sebe-omalovažavanja, u osjećaj manje vrijednosti, jer se Bog nije toliko trudio da dođemo na ovaj svijet ako baš ništa ne vrijedi na nama. Svatko od nas ima dovoljno i posebno nešto čime može usrećiti druge.
„Isus izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude“. Isus opet računa na suradnju učenika, vratio je blagoslovljene i umnožene kruhove kako bi oni dali narodu. Mi smo Božji kanali preko kojih Bog želi činiti dobro svijetu. Stavljajmo se stoga njemu na raspolaganje kao sluge beskorisne, ali bez kojih Bog ne želi upravljati ovim svijetom. Želi nas spasiti upravo računajući na našu suradnju!