SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Nikola Kaurin: Ne budi drugom jad i tuga, nego radost i veselje

ČITANJA:

Rim 8,12-17;

Ps 68,2.4.6-7b.20-21;

Lk 13,10-17

Tekst evanđelja:

Jedne je subote naučavao Isus u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: »Ženo, oslobođena si svoje bolesti!« I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.

Nadstojnik sinagoge — ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio — govoraše mnoštvu: »Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!« Odgovori mu Gospodin: »Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?« Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.

Riječ Božju tumači vlč. Nikola Kaurin:

Isus je sa svojim učenicima na putu u Jeruzalem. Putuje u grad gdje će podnijeti muku, smrt, ali i dočekati uskrsnuće. Što se na tom putu događalo izvještava nas evanđelist Luka. Isus po običaju subotnjem, ali ne samo po običaju nego i po propisu odlazi u neku sinagogu. Kao pravi učitelj, rabin, naučava. Među njima ima mladih, starih, učenih i manje učenih. Zdravih i bolesnih. Međutim dolazi i jedna žena. Žena pritisnuta bolešću. I to ne kratkom, ne lakom. Nego zgrbljena i to već 18 godina. Križ bolesti nosi na svojim ramenima.

Zanimljivo je uočiti da ona niti viče niti galami. Ne traži čak ni pomoć, naučila je živjeti u bolesti. Boga ne proklinje nego se dolazi pomoliti, čuti riječ Božju.

Ali Isus uočava nju. Zaustavlja svoj pogled na njoj. Zašto ga se toliko dojmila da ju i doziva? Svi stadoše, gledaju. Pa otkud on nju uopće pozna da ju zove da dođe do njega?

I reče joj: „Ženo oslobođena si svoje bolesti“. Položi ruke na nju i ozdravi je! I tada nakon Božje intervencije nastupa ljudska. Nakon Isusa, riječ uzima nadstojnik. Bog gradi, čovjek ruši. Ljut na Isusa jer je ozdravio ovu bolesnicu, a subota je! Kako je Isus negdje duboko u sebi morao biti žalostan na ove riječi.

Zar nam je važniji zakon od čovjeka? Zar nam je važniji propis ljudski od zapovijedi Božje?

Isus nas danas uči da za činiti dobro nikad nije pogrešno vrijeme. Svako vrijeme je blagoslov i u svako vrijeme blagoslivljaj i budi blagoslov, a ne prokletstvo drugome. Ne budi drugom jad i tuga, nego radost i veselje.

Vlč. Nikola Kaurin, župni upravitelj Župe sv. Marka, evanđelista, Trnjani