SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Velika tajna svetosti je puno ljubiti

ČITANJA:

Ef 3, 14-21;

Ps 33, 1-2.4-5.11-12.18-19;

Lk 12, 49-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.

Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice

i dvojica protiv trojice — otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Luka nam ovako piše: ”Reče Isus svojim učenicima: ‘Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što hoću ako je već planuo!”’ Snažna je ovo Isusova slika. Oganj koji Isus donosi njegovo je evanđelje, ljubav koja ga odvodi u muku i smrt, snaga je Duha koji će poslati svojoj Crkvi. To je oganj kršćanstva, oganj na kojemu se dvadeset stoljeća grije europski čovjek, a s njime i sav ostali svijet. Donio je razdor jer je znao da će se zbog Njegovih zahtjeva u istoj obitelji jedni opredijeliti za Njega, a drugi protiv Njega.

Isus želi da Njegovo djelo plane i širi se poput ognja koji sve zahvaća. Svojim duhom želi rasvijetliti, ražariti i ugrijati srca ljudi. Svjetlost, toplina i žar znakovi su u kojima se oganj očituje.

Zato su Njegovi učenici na putu u Emaus mogli reći da im je srce gorjelo dok im je tumačio pisma. Isus želi da se to dogodi svakom srcu koje se susreće s Njegovom Riječju. Čovjek treba zauzeti stav prema Isusu. Tu se mnogi dijele; i u kući i u istoj obitelji. I danas smo svjedoci toga. Čovjek se treba odlučiti za ili protiv Isusa. Zbog toga se događaju razdiobe u obiteljima i kućama. Što smo učinili da se plamen evanđelja rasplamsa u našim riječima i djelima? Kada smo se angažirali na traženju mira u našim obiteljima? Koliko imamo hrabrosti tamo gdje je razdor donositi mir?

Ovih nekoliko misli sigurno će nas potaknuti da prihvatimo Kristov nauk i učinimo svoj život i život bližnjih radosnijim. ‘Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju zajedno!’ ‘Ljubav je uzvišena, čini lakom svaku teškoću, podnosi svaku tegobu, teret nosi bez napora i čini slatkom i ukusnom svaku gorčinu.’

‘Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati. Velika tajna svetosti znači – puno ljubiti!’ Gorljiva strast za Boga i za ljude, gorljiva skrb za pravednost i mir, gorljiva čežnja za ljubavlju i milosrđem – to je vatra koju Isus svojim evanđeljem želi baciti u svijet, kako bi se proširio požar protiv svih odnosa koji donose smrt i zatiru život.

Koga zahvati žar te vatre, taj svojom odlučnošću i druge na neki način tjera da se odluče, bilo na “da”, bilo na “ne”, samo ne sivo “možda”. Jer sivilo nije boja stvorenja. Kršćani moraju biti zarazni radošću evanđelja. Gdje su ti kršćani koji se izlažu vatri i izgaraju za evanđelje? Jesmo li postali toliko «korektni» i neupadljivi da iz nas više ne može vrcnuti nikakva iskra? A zapravo imamo za reći nešto za što u svijetu nema alternative.

Sveti Ivan Pavao II. tijekom svoje papinske službe širio je oganj Božje riječi po čitavom svijetu, među svim narodima i religijama. Bio je čovjek molitve, blizak svim ljudima. Želio je pravednost, društvenu pravednost, pravednost naroda, pravednost koja uklanja ratove.

Zbog toga je sveti Ivan Pavao II. bio čovjek milosrđa, jer pravednost i milosrđe idu zajedno, ne mogu se odvajati. Sjetimo se koliko je sveti Ivan Pavao II. učinio da bi ljudi razumjeli Božje milosrđe. Sjetimo se kako je širio pobožnost prema svetoj Faustini, čiji je liturgijski spomen sada raširen na cijelu Crkvu. Osjetio je da Božja pravednost ima lice milosrđa, stav milosrđa.

Bog je pobudio u svetom Ivanu Pavlu II. plamen ljubavi koji je stalno podupirao njegov život usprkos svim nedaćama te ga potaknuo da poput svijeće izgori za Crkvu. Molimo ga danas da svima nama, a posebno pastirima Crkve, dade milost molitve, milost blizine, te milosrđa i pravednost.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav