SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Temeljne značajke današnjeg vjernika – biti vjeran, bdjeti i moliti

ČITANJA:

Ef 2, 12-22;

Ps 85, 9ab-14;

Lk 12, 35-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onima slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Koliko su puta u životu roditelji probdjeli noć pazeći na bolesno dijete? Koliko besanih noći provedemo zbog naših briga i problema ili čekajući vijesti, radosne ili tužne? Svi smo mi u životu proživjeli neku od ovih situacija. Današnje evanđelje govori nam o budnosti i iščekivanju. Između budnosti i iščekivanja koje je vezano uz ponovni Kristov dolazak postoje sličnosti i razlike.

Životne brige su nam dane bez naše želje i pristanka. Prihvaćamo ih kao teret i nužnost, ali mogu biti i izričaj brige i ljubavi, shvaćene kao nešto što će nas obogatiti. Iščekivanje ponovnog Kristovog dolaska čini temelj naše vjere. Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo, piše u poslanici Hebrejima.

Čemu se to mi nadamo?

Prije svega nadamo se da će Bog ostvariti ono što nam je darovao u životu, smrti i uskrsnuću svoga sina Isusa. Čini nam se da se taj Isusov ponovni dolazak oduljio, ali ne smijemo se uljuljati i početi živjeti svjetovno. Trebamo danomice raditi na sebi, biti kao klesar koji skida s gromade kamena suvišno kako bi isklesao zamišljeni lik. Tako se i mi trebao suobličavati liku Kristovu.

Mi kao vjernici ne idemo prema nekoj slijepoj sudbini, nego prema Isusu Kristu koji nam dolazi ususret. Učenici trebaju biti vjerni, bdjeti, moliti. To su temeljne značajke vjernika u ovome vremenu. Znamo da Gospodin bdije nad nama. ‘Oko će moje bdjeti nad tobom’, veli psalmist, a isto tako i ‘ne drijema i ne spava on, čuvar tvoj, Izraele’. Dvije tisuće godina su prošle od Isusovih riječi. Ne znamo kad će doći ponovno.

Kroz povijest mnogi su htjeli izračunati točan datum ponovnog Isusova dolaska, neki su čak najavljivali i određene datume smaka svijeta, a mnogi tvrdili da će 2012.g. biti ta sudnja godina. Biblija ne govori o vremenu ni datumu Kristova ponovnoga dolaska, nego nas želi upozoriti na činjenicu: Jesmo li i koliko blizu Bogu, koliko nam je Bog važan u našim danima i što nam znači u životu.

To je upozorenje svima nama da smo putnici i pridošlice u svijetu. Uvijek trebamo biti spremni za pokret, na polazak. Upravo kao za židovske pashalne večere, opasanih bokova, s upaljenim svjetiljkama.

Motiv služenja provlači se trajno kroz Isusov navještaj. Došao je ne gospodariti, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu. On se sam pripasao za pashalne večere, oprao svojima noge, kao najmanji među njima. Gospodin sam postaje slugom svojih.

Zajedništvo stola s Gospodinom vrhunac je i smisao čovjekova života a sve ima svoj vrhunac u Isusovu predanju na križu te pobjedom nad smrću.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav