SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Matej Petrić: Što nosi i kako liječi Božji poslanik?

ČITANJA:

Ezr 9,5-9;

Otpj. pj.: Tob 13,2.4.6-8;

Lk 9,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.

Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

Riječ Božju tumači vlč. Matej Petrić:

Drage sestre, draga braćo, slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Hvaljen Isus i Marija! Danas susrećemo Isusa kako šalje dvanaestoricu da idu ozdravljati svakog čovjeka na cjelovit način: njegov duh („vlast nad zlodusima“) i tijelo („da liječe bolesti“). A kako se to liječi čovjek na cjelovit način? Evanđelje kaže: „propovijedati kraljevstvo Božje“. Propovijedanjem kraljevstva Božjega spoznaje se Božja volja za svaki život i upute za svetost duha i duše, a moje tjelesne slabosti i boli dobivaju svoj smisao i odgovor na pitanje zašto i kako ih prihvaćati.

Mnogo je vremena prošlo od ovog Isusova poslanja na propovijedanje, imamo zapisanu njegovu riječ – evanđelje, ovom zemljom je dosada živjelo, djelovalo i govorilo toliko propovjednika. Ipak, naše tjelesne, duhovne i duševne bolesti su i dalje tu. Rijetko da se, naizgled, propovijedanjem kraljevstva Božjega uspjelo što izliječiti; štoviše, sve je više novih i puno težih bolesti od onih u Isusovo vrijeme. U čemu je problem? Je li Isusovo poslanje, njegova moć i vlast koju daje nad životnim nedaćama doista istinita i vjerodostojna?

Problem je u nama, njegovim učenicima i vjernicima koje šalje propovijedati. Pogledajmo držimo li se zapravo Isusovih uputa dok nas šalje: „Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra!“ Isus ovime snažno prepoznaje i izdvaja četiri ljudska, grešna motiva zbog kojih se upuštamo u naviještanje Božje riječi i propovijedanje kraljevstva Božjeg: prvi je motiv označen štapom – on označava propovijedanje s ciljem da vladamo ili manipuliramo drugima, da steknemo određeni status i moć u zajednici; drugi znak je torba – ona je znak propovijedanja koje se samo „odrađuje“, kruto i hladno „obavljanje posla“; treći motiv je označen slikom kruha – to je propovijedanje radi vlastitoga užitka, lagode, hranjenja svog ega; četvrti i posljednji znak je srebro – a to je propovijedanje da bismo zaradili i zgrtali bogatstvo. Zato se ozdravljenje i obnova čovjeka – što je cilj i smisao propovijedanja kraljevstva – često ne ostvaruje.

Što onda čini istinsko propovijedanje? Koji je sadržaj pravog, ozdravljujućeg propovijedanja? Isus kaže „da niste imali više od dvije haljine“ – obući se dvjema haljinama znači „obući se samim Kristom“! Krist je „dvije haljine“ – to jest dvije naravi (Bog i čovjek), on je „dvije ploče Zakona“ na kojima je zapisano deset zapovijedi, on je „Zakon i Proroci“, ta dvostruka mudrost, on je „dvije zapovijedi ljubavi“… U tome treba biti sve propovijedanje, upravo u tim „dvjema haljinama“! Njima liječi Božji poslanik, vjernik, učenik…

Onomu koji ne želi ili odbija sadržaj takvoga propovijedanja, znak je „stresti prašinu s nogu“. Zašto? Što to znači? Noge su simbol onih kretnji duše koje nazivamo sloboda ili slobodna volja. Prašina je znak prolaznosti, smrtnosti, propadanja. Dakle, „stresti prašinu s nogu“ znači „ja sam izabrao život, Božja Riječ mi je udijelila slobodu, ta ista Riječ čije ste propovijedanje upravo odbili i niste htjeli primiti… Ali slobodni ste ipak i tako izabrati…“

Stoga, naviještanje evanđelja koje zaista liječi, koje potpuno mijenja, mora se dogoditi iz istinitih motiva propovjednika, a taj motiv je jedino Krist i ništa više („da niste imali više od dvije haljine“) i posve slobodnom, ne nametnutom, prihvaćanju onoga koji sluša („stresite prašinu s nogu“). To je moć i vlast koju samo Isus može dati.

Vlč. Matej Petrić. Foto: Zagrebačka nadbiskupija