SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Obradović: Pozvani smo odreći se sebičnog pristupa životu

ČITANJA:

Jak 2,14-24.26;

Ps 112,1-6;

Mk 8,34-9,1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dozva Isus narod i svoje učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.

Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju — njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima.

Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji HKR-a, Isus danas stavlja na srce dvije važne stvarnosti. Najprije, odreći se samog sebe. Često je bilo nerazumijevanja kroz povijest Crkve u pogledu ovoga. Od onih koji su smatrali kako je to moguće jedino askezom, do onih koji su smatrali osjetila kao prepreku do Kraljevstva Nebeskog koju valja ukloniti, poput primjerice Origena. Važno je posvijestiti si kako Božja milost nije nipošto plod naše žrtve ili rada, već je ono, kako i sama riječ kaže – milost – nešto besplatno, darovano čovjeku. Ona ima snagu da nas mijenja, naš pogled na život, naš mentalitet. Međutim, čovjek svojim sebičnim željama i planovima može tu milost držati podalje od sebe. Zato je važno, kako Isus kaže, odreći se samog sebe. Odreci se čovječe svoga pogleda na život koji se temelji samo na individualnoj osobnoj koristi, ekonomskom uspjehu, moći, položaju ili popularnosti. Imati nije grijeh, ali stjecati samo za sebe, napose na nepošten način, gazeći tuđe dostojanstvo, gledajući samo svoju korist, udaljuje nas od Boga i ljudi.

Katekizam Katoličke Crkve podsjeća nas kako materijalna dobra imaju društvenu vrijednost, u skladu s načelom prema kojem ona svima pripadaju (br. 2404). Nije stoga po Božju stjecati i imati samo za sebe. Ti i ja smo pozvani odreći se sebičnog pristupa životu, jer i naš Gospodin Isus sam nije tako živio. Sve što je činio i radio bilo je iz koristi prema drugome. Zato kažemo da je njegova zemaljska egzistencija bila pro egzistencija. Druga stvarnost koju danas susrećemo u Evanđelju jest nošenje križa. Svakomu ga je Bog podario na jedan jedinstven način. Svima nam ga je dao jer ga je nosio i Njegov Sin. Istina, nečiji je veći, nečiji je malo manji, ali svaki je jednako vrijedan i moćan jer po njemu postajemo sličniji Isusu. Doista, mnogo je danas braće i sestara koji su spremni moliti, ali jesu li spremni i otrpjeti za drugog? Reći će biskup F. Sheen kako će se na svršetku svijeta Sotona pojaviti kao filantrop i dobrotvor, ali bez ožiljaka, jer ne može nositi križ. Križ nosi samo onaj koji može i hoće ljubiti. Dragi braćo i sestre, ovaj svijet mijenjamo svaki put kada sebe ne stavljamo na prvo mjesto jer ga rado ustupamo drugome i kada dragovoljno prihvaćamo patnje naših brata i sestre, noseći tako Kristov križ zajedno s njime. Amen.

Vlč. Marko Obradović, župni vikar slavonskobrodske župe Gospe Brze Pomoći.