SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Obradović: Obnovimo svoj temelj Isusovom ponudom Evanđelja

ČITANJA:

Jak 1,12-18;

Ps 94,12-13a.14-15.18-19;

Mk 8,14-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomili sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Danas Isus naučava svoje učenike od čega se sve može praviti kruh. Isto tako ne propušta reći što sve može zamijeniti pravi kruh i tako postati opasnost po nas. Upozorava kako se valja kloniti farizejskog i herodovskog kvasca, ali i prokazuje zabrinutost učenika. Za nas je važan kvasac jer se od njega dobiva važna namirnica kruh. Kao što živimo od zemaljskog, tako nam je potreban i duhovni kruh, onaj nebeski. Isus će za sebe reći kako je on živi kruh koji je sišao s neba (Iv 6, 51). Sv. Augustin će reći: „Tko je, ako ne Krist, kruh nebeski?“. Svaki je kvasac temelj glavni kruha.

Očito kako ove tri stvari koje Isus spominje mogu pokvariti kvasac i učiniti da kruh postane nejestiv. Prvo, farizeji. Već su nam dobro poznati. U našem rječniku je danas to riječ koja ima negativan prizvuk. Doista, kaže Evanđelje, lovili su Isusa na svakom koraku ne bi li ga uhvatili kako krivo poučava narod. Postoje danas nažalost mnogi „farizeji“ i u Crkvi, koji su spremni u svakom drugom pronaći najmanju manu, ne bi li sačuvali svoj položaj po izlikom da brinu o drugom i o Božjem zakonu. Drugo, „herodovci“. Postali su sinonim za one koje žive za moć, slavu i da se svide drugima. Nerijetko nas i danas „zaskaču“ herodovci jer nas ne razumiju. Ne vide smisao u križu, molitvi, mirnom rješavanju životnih poteškoća. Takvi bi radije silom i moći pristupali svemu. Treće, zabrinutost učenika. Dok Isus naučava, njegovi apostoli razmišljaju što će pojesti. Zasigurno nam nije rekao Isus da se ne brinemo za kruh, tj. što ćemo pojesti. On proziva radije onu čovjekovu tjeskobnu zabrinutost koja je opterećena samo jelom i pićem. Sve to opterećuje istinu da je Isus pravi i istinski kruh, onaj od kojeg nećemo ogladnjeti.

Valja tako odbacivati farizejski i herodovski kvasac koji može ukvasati jedino pokvaren kruh, kao i svaka naša zabrinutost nastala na temelju brige za propadljivo i prolazno. I mi danas, braćo i sestre, možemo obnoviti naš temelj Isusovom ponudom Evanđelja, koja nas jedina može uvesti u veliko otajstvo da je Isus Božji dar, nebeska hrana za čitav svijet.

Vlč. Marko Obradović, župni vikar slavonskobrodske župe Gospe Brze Pomoći.