SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Obradović: Iskreno poslušan vjernik moći će jednoga dana, preobražen, gledati Boga licem u lice

ČITANJA:

Jak 3,1-10;

Ps 12,2-5.7-8;

Mk 9,2-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma — nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.

I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustali« pa ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?« A on im reče: »Ilija će doduše prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Od 12 učenika Isus odabire samo trojicu učenika da idu s njime na brdo Tabor: Petra, Jakova i Ivana. I kada su se tamo povukli u osamu, pred njima se preobrazio. Postao je drugačiji, blještaviji, neprepoznatljiv… Postao je fizički drugačiji no uobičajeno do te mjere, kako kaže Evanđelje, da su se učenici prestrašili. Bio je to trenutak Božje slave koji se dogodio na tom mjestu, a ljudima se već očitavao utjelovljenjem i rođenjem Sina Božjega. Njegovo postojanje na zemlji postalo je svima znak i dar Božje prisutnosti. Ovaj događaj preobraženja iz Isusova života približava nam još jednom veliku istinu kako Isus, premda u ovome svijetu, nije od ovoga svijeta. On u konačnici pripada onamo odakle je došao, i kamo će biti uznesen – nebo. Možda je ovo prvi veći nadnaravni događaj kojeg su učenici doživjeli u prisustvu Isusa, jer su se, kako nam evanđelist donosi izvještaj, silno prestrašili.

Braćo i sestre, vjerojatno su i poneki od nas doživjeli neki nadnaravni događaj u svom životu, gdje su se na prvu prestrašili. Ipak smo, baš kao i apostoli, samo slabi i krhki ljudi, koji između ostalog poznaju i osjećaj straha. Nadalje, svjedoči Evanđelje, Petar u ime trojice, želi s učenicima napraviti tri sjenice. Isus mu na taj zahtjev ne daje odgovora. Možda, jer Petar ne govori iz vjere već straha. Ne znamo, ali Isus im zapovijeda da nikom ne kazuju o ovom događaju dok ne dođe čas za to. Nakon toga začu se glas iz oblaka: „Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!“. Doista, apostoli su to i učinili. Nikome nisu ništa spominjali, kao niti svojoj braći iz apostolskog zbora.

Ono što u našem srcu odjekuje ovim nadnaravnim događajem je, dakako, Isusovo preobraženje, a time i naše. Ono će se ticati svakog od nas. Nakon ovozemaljskog hoda, ako osvojimo nebo, reći će Pavao, dobit ćemo nova tijela – koja će biti preobražena. Nova tijela koja će moći gledati Gospodina Boga licem u lice. Drugo što nas danas potiče je reakcija apostola na Isusovu zapovijed, a to je poslušnost. U novije vrijeme ovo sve više, bojim se, postaje opterećena riječ, pa čak i katoličkim krugovima. Kao da svatko ima svoju viziju i pravo kako će ju vršiti. Stoga je važno komu polažemo poslušnost i kako. Jedno je sigurno – Krist je želio Crkvu. Utemeljio ju je po sv. Petru. Crkva je naš spas i put u nebo jer je Kristova. Po njoj se spašavamo u ovom svijetu i od propadljivosti ovoga svijeta. Tko ostaje u poslušnosti njoj i njenom nauku, neće propasti. Iskreno poslušan vjernik moći će jednoga dana, preobražen, gledati Boga licem u lice.

Vlč. Marko Obradović, župni vikar slavonskobrodske župe Gospe Brze Pomoći.