SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Prepoznajemo li Boga na djelu?

ČITANJA:

Dj 6,8-15;

Ps 119,23-24.26-27.29-30;

Iv 6,22-29

Tekst evanđelja:

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.

Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?«

Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.«

Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Jedno od poznatijih Isusovih čudesnih znamenja je umnažanje kruha i hranjenje mnoštva. Isus propovijeda i veliko se mnoštvo okuplja oko njega. On vidi da je narod gladan i traži od učenika da donesu što imaju. Isus uzima pet kruhova i dvije ribe, što ih je donio neki dječak, izriče zahvalnicu i daje mnoštvu. Svi su bili siti – i još je preostalo. Kad je narod vidio da ih je Isus nahranio, želio ga je zakraljiti. No, Isus se povlači i izmiče mnoštvu.

Židovski narod oduševljen je Isusovim potezom. U njemu vidi obećanog Mesiju koji će doći spasiti Izrael, donijeti slobodu i riješiti probleme naroda. Isus prodire u srca i uočava njihove namjere. Njihova koncepcija Isusa nije se slagala s onom koju je On sâm naviještao. Zato se udaljuje od njih jer ne želi sljedbenike koji će ga pratiti s krivim interesima. Kad ga opet nalaze, obraćaju mu se kao Učitelju. U njemu vide poznavatelja staroga židovskog Zakona, ali ne shvaćaju novost poruke koju im donosi. Traže Isusa jer su se nasitili, jer su u njemu našli rješenje problema gladi. Ne prepoznaju Boga na djelu koji samim sobom želi nasititi čovjeka. Pitaju ga: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?“ (Pitaju se što to oni moraju napraviti da bi mogli umnažati kruh i suzbiti glad u zemlji. Traže rješenja za svoju materijalnu egzistenciju, a pred njima Bog – koji želi ispuniti njihova srca.)

Isus nam danas govori: Ne tražite od mene laka rješenja svojih životnih neprilika. Dao sam vam kruh, jeli ste i nasitili ste se; ali ne vidite dalje od punog trbuha. Mislite samo na sebe, važno vam je da imate, da sebe zadovoljite, da zemaljsku egzistenciju osigurate. Nemojte se boriti za propadljivu hranu, jer ćete s njome propasti. Vi biste htjeli činiti djela Božja. Djelo je Božje da vjerujete u mene – mene je Otac poslao. Ako vjerujete u mene, prihvaćate ono što vam govorim i činim. Tko u mene vjeruje, prima ljubav koju mu dajem. Živjeti s povjerenjem u mene – djelo je Božje. Pitaš se: Hoću li imati dovoljno? Hoću li biti gladan? Hoću li si moći priuštiti sve što želim? To nije važno. Važno je da mi vjeruješ da ćeš imati potrebno – tj. da ćeš sa mnom sve imati.

Braćo i sestre, zašto svaki obrok započinjemo i završavamo molitvom? Molitva je naš odgovor Bogu zbog darova kojima podržava naš tjelesni život. Kad molimo prije i poslije jela, priznajemo Bogu: „Ti si nam, Bože, darovao ovu hranu koja je na stolu. Po njoj vidimo da blagoslivljaš nas i naše živote.“ Molitva nam budi srce i podsjeća nas da hrana nije tek sredstvo zadovoljenja fizioloških potreba, nego znak Božje brige za nas.

Danas, kada sjednete za stol da biste okrijepili svoje tijelo, sjetite se da, sve što ste priskrbili, je Božji dar. Na tome mu treba iskreno reći „hvala“ i dijeliti ga s onima koje nam šalje u naše živote. Tako hrana nije puko sredstvo uživanja i zasićenja, nego put po kojemu Božju ljubav primamo i dijelimo s drugima. Imajući oko za Božje darove, ne debljamo se od sebičnosti, nego u radosti i ljubavi život darovan od Boga dijelimo s drugima.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša