SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Imam li u svakodnevnoj kolotečini života mjesta za Boga?

ČITANJA:

od dana: 1Kor 4,6-15;

Ps 145,17-21:

Lk 6,1-5

Tekst evanđelja:

Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

„Zašto činite što subotom nije dopušteno?“ (Lk 6, 2), pitali su farizeji Isusa. A Isus odgovara: „Sin Čovječji gospodar je subote“ (Lk 6, 5). Ja sam stvorio subotu, znam zašto sam stvorio subotu, znam što je subotom dopušteno činiti. Farizeje muči to aa<w<<a<što Isusovi gladni učenici trgaju klasje subotom. Smatraju da je to žetveni posao i da tako krše subotu, šabat. No, nije njima do učenika; Isusa su htjeli pozvati na red, a On im daje odgovor koji njihova razmišljanja dovodi u pitanje.

„Zašto činite?“ Početak pitanja farizeja potaknuo me na razmišljanje – zašto činim to što činim. Zašto molim? Ili zašto ne molim? Zašto živim ovakvim načinom života? Ili zašto nisam izabrao neki drugačiji život? Zašto činim dobro? Zašto idem u crkvu? Zašto čitam Sveto pismo? Zašto se zalažem za zaštitu život? Zašto se borim za ovo ili ono?

Zašto činite to što činite? Kršćani, zašto ste kršćani? Katolici, zašto ste katolici? Možda nas je obuzela uhodanost u pobožne vježbe, molitve, odlazak u crkvu i sudjelovanje u svetoj misi. Možda to činimo iz navike, ili smo preuzeli obrasce ponašanja svojih roditelja, ili su nam pohvala i priznanje nagrada, ili se time dokazujemo, ili se pravimo boljim ljudima, ili tražimo društveni status… Zašto činite? Zašto tako živite? Zašto vjerujete?, pita nas današnji svijet koji će priznati općeljudske vrednote, ali će mu Evanđelje zasmetati. Evanđelje propituje, ispravlja, poziva na obraćenje, na poniznost i služenje, ljubav i vjernost do smrti, Evanđelje je angažirani Bog koji ljubi i poziva na angažman – poziva ljubiti.

Možda smo se naviknuli živjeti vlastiti životni ritam, preuzimamo dužnosti i uloge, mislimo na svoje najbliže, želimo im dobro, nastojimo biti u dobrim odnosima, trudimo se dobro raspolagati sredstvima. Imam li u toj kolotečini istinskog vremena za Boga? Ima li mjesta za Boga u mome životu? Vrijeme za Boga dragocjeni je Božji dar nama i naš dar Bogu. Posvetiti vrijeme Bogu znači dati mjesta Bogu da ulazi u naše živote, da ih mijenja, da se u njima nastani. Nedjelja nam pomaže stati, unijeti drugačiji promijenjeni dnevni ritam u tjedan ispunjen obvezama i radom; da ne bismo pogled srca zaustavili na zemlji – „da nas zemaljske obveze i brige ne smetu“, već „da se zemaljskim dobrima tako služimo da srcem prionemo za nebeska“.

I u svakodnevnim potrebama i zadatcima, u svom odnosu prema Bogu, bližnjima i sebi imajmo na srcu riječi svetoga Pavla: „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu.“ (Kol 3, 23-24)

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša