SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Žigman: Potrebno je djelovati! Navještaj poruke spasenja zatvara vrata pakla, a otvara vrata raja!

ČITANJA:

Am 7,12-15;

Ps 85,9ab.10-14;

Ef 1,3-14;

Mk 6,7-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Riječ Božju tumači vlč. Mario Žigman:

Hvaljen Isus i Marija dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Kroz ovo vrijeme bili smo u nogometnoj euforiji dok smo pratili europsko prvenstvo. Vjerujem da ste mogli primijetiti nešto što je zajedničko svim nogometnim momčadima, a to je da svi oni imaju trenera koji im daju upute kako bi najbolje odigrali utakmicu. Često su ovi treneri ranije igrali, imaju znanja i iskustva.

Možemo reći da je Isus poput trenera koji u današnjem evanđelju daje posljednju uputu kako će se najbolje odigrati utakmica života i u njoj pobijediti. Međutim, ta utakmica neće biti lagana jer će se nailaziti na razna protivljenja. Poput Isusa, i njegovi učenici bili su dočekani s nevjericom i odbijanjem. Ovo je bio put kojim je Isus hodao, to je put kojim su išli njegovi učenici, a sada je to put kojim moramo ići i mi.

Utakmica koju igramo odvija se u svijetu i zbog toga Isus poziva učenike da idu ondje gdje su ljudi živjeli, da ih susretnu tamo gdje jesu, ali da ih ne ostave tamo. Rečeno nam je da ne trebamo živjeti samo s ljudima oko sebe, već da ih suočimo s lažima koje nam drugi žele podmetnuti. To nije uvijek lako jer živimo u društvu koje uporno izokreće vrednote. Uporno prikazuje ono grešno kao nešto dobro.

Ako razgovaramo s nekim tko misli da je 2+2=3 nije li naša dužnost da tome čovjeku kažemo pravi odgovor? Ipak, živimo u vremenu u kojemu je osoba označena netolerantna ako ne potvrdi i ne prihvati svačije mišljenje. To je put odbijanja s kojim se i mi danas itekako susrećemo.

Zbog težine tog zadatka mnogi su u napasti da odustanu, jer im se čini kako je to poslanje bezuspješno. Međutim, tu bismo se trebali ugledati u našega trenera koji je prije nas odigrao ovu utakmicu i u njoj pobijedio. On je došao na svijet da se susretne s nama onakvima kakvi jesmo i da nas usmjeri Bogu, da nas oslobodi laži i dovede istini.

Sada nas koristi kao svoj glas u svijetu i dalje poziva ljude da se okrenu od laži i zavodljivosti ovoga svijeta i usmjerimo se prema istini vječnoga života. Mi ne nudimo svijetu razna mišljenja, mi im nudimo Božju Riječ, koju nam je Bog dao po svome Sinu.

Isusova Riječ je snažna, ona ozdravlja bolesne, sposobna je gluhima vratiti sluh, a nijemima govor, otvoriti oči slijepima. Njegova riječ je toliko snažna da podiže ljude na novi život. Sigurno da smo i sami toliko puta doživjeli snagu Božje riječi u svome životu. Sigurno da nam je ona toliko puta otvorila oči da možemo vidjeti Boga koji je pored nas. Nije dovoljno samo slušati ili čitati Božju Riječ. Nije dovoljno ni naučiti lekciju koju nam Bog daje po Svetom pismu, već je potrebno djelovati jer svaki put kad navješćujemo poruku spasenja vrata pakla se zatvaraju i otvaraju se vrata raja.

Ne zaboravimo biti zagledani u Isusovu utakmicu u kojoj ćemo naučiti kako biti njegovi svjedoci, kako zagrliti svijet njegovom ljubavlju. Sada je naš red. Nismo sami, on je onaj koji hoda s nama. Radujmo se jer već unaprijed znamo rezultat naše utakmice, već unaprijed znamo da smo pobijedili.

Vlč. Mario Žigman, studentski kapelan na osječkom Sveučilištu.