SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Žigman: Jesmo li uporni i ustrajni u molitvi?

ČITANJA:

vl.: Dj 13,46-49;

Ps 117,1-2;

Lk 10,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«

Riječ Božju tumači vlč. Mario Žigman:

Hvaljen Isus i Marija dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Kada nekome želimo nešto približiti često ćemo tražiti da uz nas bude još netko tko je isto doživio kako bi naše svjedočanstvo bilo uvjerljivije. Nije isto kada jedna osoba svjedoči o nečemu ili kada o tome svjedoče dvije ili tri i više osoba. Međutim, u današnjem evanđelju nije samo riječ o tome da svjedočanstvo bude uvjerljivije već i u tome da Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika da idu dva po dva kako bi u trenutcima kušnji, ponižavanja i odbacivanja jedan drugoga mogli ohrabrivati i poticati da nastave ići dalje.

Nije li to ono što je i nama potrebno da kada doživimo odbacivanje, prezrenost, ismijavanja i ponižavanja imamo nekoga tko će nas razumjeti i potaknuti da se ne bojimo ići naprijed slijedeći put koji od Boga dolazi. Taj hod Božjim putom nije nimalo lagan jer riječ je o žetvi, a svaki koji se na bilo koji način susreo sa žetvom zna da je riječ o teškom radu. Poljoprivrednik ore, sije, obrađuje i žanje. Tek nakon što se izvrše ti vrlo teški zadaci, on može uživati u žetvi.

U radu evanđelja postoji još jedna vrsta napornog rada, a to je usrdna molitva. Isus traži da budemo vrijedni u molitvi. Možda će netko pomisliti kako je to lagano. Međutim, nijedna molitva nije lagana. Svaka molitva traži potpuno predanje. To znači da me molitva ne može ostaviti pasivnim već želi da budem aktivan, što od mene traži svojevrsni napor. Jesmo li u molitvi aktivni i djelatni ili pristupamo čisto površno, blebećući s mnogo riječi, a mislima smo negdje daleko? To vam je slično kao kada razgovarate s nekim, i dok vam drugi govori, vi mislima lutate o tome što ćete reći, ili razmišljate o tome jeste li ugasili peglu, tv ili o nečemu trećem, a zapravo onoga tko vam govori ne slušate.

Često se to dogodi u molitvi. Mi blebećemo, a onda kada treba slušati Boga vrtimo se oko sebe i svojih problema. I čudimo se što ga ne čujemo. Zato je prvo pitanje koje si možemo postaviti iz današnjeg evanđelja upravo to: radim li naporno u molitvi i jesam li ustrajan.

Kada odgovorimo na to pitanje onda možemo ići dalje i vidjeti za što trebamo moliti. Isus potiče da se molimo Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Može biti da često molimo za pogrešne stvari. Da se razumijemo, nije pogrešno moliti za sebe, za one koji su izgubljeni. Nije pogrešno moliti da Bog spasi našu obitelj i prijatelje. Ovdje, u ovom odlomku Isus govori da se moli za dodatne radnike, jednako kao i za one koji već obavljaju posao evangelizacije. Ovu molitvu najučinkovitije moli onaj tko je već učenik i koji vidi koliko je ljudi još zrelo za žetvu, a koji možda ne čuju evanđelje jer nedostaje radnika.

Na primjer: zamislite poljoprivrednika koji naporno obrađuje zemlju, no nema adekvatan alat. To znači ima veliku njivu za obraditi, a stari traktor i nedostatak ljudi. On najbolje razumije veliku potrebu za dodatnom pomoći. Dok onaj koji sjedi kod kuće ispred televizora nema pravo znanje o potrebnoj pomoći. Samo oni koji su radnici na Božjem polju mogu doista razumjeti velike potrebe učenika. Tim radnicima Isus govori da mole za nove radnike. Bog želi da ne budemo sebični i oholi misleći da nam ne treba drugi, već da budemo oni koji ćemo zatražiti pomoć drugoga jer u tome je snaga zajedništva. Sigurno da Bog može poslati radnike u svoju žetvu i bez nas, ali on to ne želi, jer nas je stvorio da zajedno s njime obrađujemo njegovu njivu.

Sada kada znamo da nas Bog šalje trebamo biti spremni i na opasnosti jer kaže da nas šalje kao jaganjce među vukove. Ova Isusova izjava sigurno da ne zvuči utješno. Isus nas upozorava na težinu zadatka koji stavlja pred nas. U konačnici obrazlaže nam zbog čega je malo radnika. Upravo zbog toga što je rad koji on traži težak. Nije lagano ni moliti ni svjedočiti o tome da smo Kristovi jer ćemo naići na ismijavanja, pljuvanja, ogovaranja, a mnogi će možda izgubiti radno mjesto jer ne žele učiniti nešto što se krši s kršćanskim vrednotama. Međutim, nemojmo odustati od istine jer ima onih koji ljube istinu i koji će na naše svjedočanstvo povjerovati i tako ćemo u suradnji s Isusom izgrađivati kraljevstvo koje se približilo.

Vlč. Mario Žigman, studentski kapelan na osječkom Sveučilištu.