SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Lešić: Pozvani smo evanđelje promatrati kao evanđelje života

ČITANJA:

vl.: Mih 5,1-4a (ili: Rim 8,28-30);

Ps 13,6;

Mt 1,1-16.18-23

Tekst evanđelja:

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.

Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

Evo, Djevica će začeti i roditi sina

i nadjenut će mu se ime Emanuel —

što znači: S nama Bog.

Riječ Božju tumači vlč. Mario Lešić:

Gotovo svi od nas posjeduju osobnu iskaznicu. I mogli smo se više puta osvjedočiti kako nam njezino posjedovanje otvara vrata onom svijetu koji se nalazi s druge strane kućnoga praga, pomaže nam da sugovorniku na jedan strelovit način progovorimo o sebi i onome kraju kojem pripadamo. A, postoje i mnogi koji istražuju svoj identitet. I opravdana je to težnja – pripadati nekome, biti dio neke manje zajednice unutar samoga društva. I sve to nas vodi k tome da zaključimo kako je lijepo nekome pripadati.

I rodoslovlje Isusa Krista koje smo čuli, odzvanja poput osobne iskaznice Isusa Krista. I dok nas naše rodoslovlje povezuje s bakama i djedovima, pradjedovima i prabakama, i tu vrlo često zastajemo, dolazimo u tunel bez izlaza, jer ne znamo za daljnje korijenje, u kulturi Isusova vremena bilo je drugačije. Imati svijest o svojim precima značilo je sve. Značilo je imati izgrađen skelet identiteta koji je svatko svojim životom trebao nadopuniti i upotpuniti. Upravo je to jedan segment današnjeg rodoslovlja. Kao sin Abrahamov Isus je odgovor svim narodima svijeta prema onim riječima upućenim Abrahamu „Učinit ću tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj (Post 22,17)“. A kao sin Davidom on je odgovor na očekivanja izraelskog naroda. I upravo se tu kroz Abrahama isprepliće obećanje u povijesti svih naroda i povijesti koja se polako sužava na povijest izraelskog naroda koja će dati Josipa, muža Marijina, od koje se rodio Isus. I primijetit će teolozi jednu neobičnost u Isusovu rodoslovlju: u njemu se nalazi i nekoliko žena – nešto neobično židovskoj tradiciji, žena koje su začele svoje sinove izvan opće prihvaćenih okvira ponašanja onoga vremena. I one kulminiraju Marijom koja se postavlja kao protuteža svim ovim ženama koje su baštinile grijeh od Eve. Marija postaje nova Eva, prvootkupljena službenica Božja.

Upravo u tom kontekstu možemo promatrati i Marijino rođenje po tijelu sv. Joakima i Ane. Njezini roditelji molili su za novi život, gotovo obeshrabreni, ali ne i malaksali u vjeri. I Bog im je dao Mariju. Zato i ovim rođenjem mi želimo na pijedestal svoga promišljanja staviti danas i razmišljanje o životu, Mariji kao Majci Života. Posebno danas kada je evanđeoska vrijednost života stavljena na kušnju, pozvani smo evanđelje promatrati kao evanđelje života. Sv. Ivan Pavao II. je u jednoj svojoj enciklici Evanđelje života upravo pozvao na njegovu zaštitu od začeća do prirodne smrti. “Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.” Odgovoran je to poziv, shvatljiv samo onome koji Boga pronalazi kao ishodište i uvir svakoga života.

Po životu nekome pripadamo, po životu izgrađujemo svoj identitet u vremenu i prostoru u koji nas je Bog postavio, po životu otkrivamo veliki znak Božje naklonosti prema svome stvorenju. Marijino rođenje neka nam pomogne u našem otkrivanju onih evanđeoskih vrijednosti života koja svjedoče o svome tvorcu.

Vlč. Mario Lešić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ruščici.