Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Lešić: Ponizan čovjek otvoren je za promjenu

/ sd

ČITANJA:

Kol 3,12-17;

Ps 150,1-6;

Lk 6,27-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.

Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Riječ Božju tumači vlč. Mario Lešić:

Znamo koliko je važno imati dobar temelj, u bilo čemu. Upravo kako građevini koja ne njemu stoji, prema onoj evanđeoskoj, ne bi mogli ništa ni kiša, ni bujice, ni vjetar. Jer temelj svemu onome što na njega nadoziđujemo daje i legitimitet i sigurnost i svojevrsno usmjerenje. Zato naš temelj treba biti u Bogu. Reći će sv. Pavao da ništa nije niti onaj tko sadi, niti onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Ne umanjujemo time ulogu i zaslugu čovjeka, nego ističemo važnost ucijepljenosti u vječno i neprolazno, istinito i neprijetvorno, a to je Bog. I ako dublje promotrimo evanđelje koje smo upravo čuli, možemo ga zajedno s Benediktom XVI. promatrati kao temelj, temelj kršćanskog nenasilja.

No, što bi značilo kršćanski nenasilan? Ne poziva nas Isus ovim riječima da ostanemo jednostavno pasivni promatrači pred najezdom zla. Ne. Okrenuti drugi obraz znači odgovoriti na zlo dobrim, pronaći se u strpljivosti i poniznosti. Upravo strpljivost čovjeka može oblikovati u poniznog čovjeka. A tek ponizan čovjek može mnogo toga dati i biti promotor kršćanskog nenasilja. Jer ponizan čovjek je otvoren za promjenu.

Nekako mi je draga slika koju sam imao prilike čuti od svoga župnika za vrijeme bogoslovije. Znao je reći da je ponizan čovjek poput klasa kukuruza. Klas kukuruza dok još nema zrnja u sebi uzdiže se, uspravan je i kao da se hvali svojom pojavom. A kada sazrije jednostavno se pogne. Kada je pun zrnja i kada ima nešto dati od sebe drugima, tada jednostavno spusti svoju glavu. Tako i čovjek. On tek tada može ljubiti i neprijatelja jer svjestan je svoje malenosti u ovome svijetu. Reći će papa u miru na jednoj svojoj audijenciji kako ljubav prema neprijatelju čini jezgru „kršćanske revolucije“.

Zasigurno da je ta revolucija i promjena koja se njome želi postići nešto nenametljivo i tiho, nešto što želi promijeniti srce drugoga. Poput kapi kiše koja kapa, kapa i ne buši stijenu snagom, već čestim kapanjem. To je uistinu poziv na novost, na promjenu, u jezgri kršćanskog života podići kršćansku revoluciju ljubavi: a jezgra kršćanskog života, između ostalog, jest međusobna upućenost na druge i promatranje u njima Krista koji je i bos, i gol, i utamničen, i gladan i žedan. I u ovome slijedu, od shvaćanja smisla okretanja obraza i ljubavi prema neprijatelju, dolazimo i do Isusovog poziva da budemo milosrdni kao što je milosrdan naš nebeski Otac.

Iako su imali mnogo izraza kojim su izražavali Božje milosrđe, nekako je starozavjetnim svetopisamskim piscima drag bio izričaj rahamim, koji se može prevesti riječju utroba, napose majčina utroba, majčino krilo. Bog je rahamim, milosrdan, majčino krilo. Jer kao što majka u svome krilu djetetu osigurava sve potrebno za život (ona ga hrani, daje mu potrebnu toplinu i osjećaj sigurnosti) tako je i Bog za čovjeka poput majke, jer povezanost ostaje trajna i nenadomjestiva. I mi, pozvani biti milosrdni, pozvani smo onima u svojim obiteljima i zajednici pružiti osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, osjećaj da se nalaze u našem krilu. Upravo čineći ne velike stvari, već male stvari s velikim srcem.

Vlč. Mario Lešić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ruščici.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja