SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Poljak: Tko je Isus za nas?

ČITANJA:

Jr 31,31-34;

Ps 51,12-15.18-19;

Mt 16,13-2

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist.

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Riječ Božju tumači vlč. Luka Poljak:

“Ali što ti kažeš tko sam ja?” Pitanja identiteta su u središtu Evanđelja. I u narativnim izvještajima i u eksplicitnim identifikacijama, Evanđelja isprepliću niz Isusovih portreta. Čineći to, međutim, pisci evanđelja nisu zainteresirani samo za točnu definiciju tko je Isus, već i za oblikovanje zajednice u svjetlu njegovih djela i učenja. I stoga ova pitanja identiteta nisu samo stvar definicije nego i formacije, ne samo doktrine nego učeništva.

Ova pitanja o Isusovom identitetu postavljena su oštro kao bilo koji drugi izvještaj o Isusovoj službi. Okupljen u Cezareji Filipovoj, Isus se naglas pita što mnoštvo govori o njemu, ali što je još važnije što misle učenici. To je drugi način da kažete: “Zašto me slijediš? Zašto si ostavio sve što znaš? Što vi kažete tko sam ja?” I stoga bi možda bilo vrijedno današnjim vjernicima postaviti slično pitanje. Zašto si ovdje? Zašto ste odlučili slijediti ovog galilejskog seljaka? Zašto si na ovom putu?

Genealogije nisu samo jednostavni izvještaji o prošlim precima. To su načini na koje gradimo identitet, načini na koje se povezujemo s našom prošlošću. Isusov je identitet Matejevim rodoslovljem neraskidivo povezan s Abrahamom i Davidom, s izgnanstvom i oslobođenjem, s kraljevima i izvanredno vjernim ženama. Tako i pripovijest o rođenju stavlja Isusa u istaknuto društvo. Prijetnje njegovom mladom životu, progon njegove obitelji u Egipat i njihov konačni povratak odjekuju Mojsijevom pričom. Ukratko, za Mateja, identitet nije samo u tome tko ste vi, nego tko je oko vas, tko vas prati, tko je došao prije vas.

Stoga je društvo Isusa u ovoj sceni poučno. Kad Isus ispituje svoje učenike o javnom mnijenju, oni kažu da mnogi misle da je on Ivan Krstitelj ili Ilija ili Jeremija ili neki drugi prorok koji je ponovno uskrsnuo. Mnoštvo je točno shvatilo važan dio Isusova identiteta. Njegova služba nije diverzija u pričama o Božjim interakcijama s Božjim narodom. Na mnogo načina, Isus nije zaobilazni put Božjih planova. Umjesto toga, Isus pripada dugom nizu vjernih Božjih slugu, proroka koji su spremni staviti svoje živote na kocku za dobrobit Božjeg naroda.

Na neizravan način, on također ima još jedno društvo. Mjesto ovog događaja u Cezareji Filipovoj nije slučajno. Cezarovo ime i grad koji je izgradio lebde nad prizorom. Isusov identitet sastavljen je u kontekstu Božje interakcije s Izraelom kao i vladajuće moći Isusova vremena. Kad Petar proglašava Isusa Mesijom ili Božjim pomazanikom, slike političke neovisnosti zasigurno su u zraku.

Uostalom, pomazanje je upravo način na koji su izraelski kraljevi inaugurirani u službu. Iza Petrovih nada stoji političko očekivanje da Rim više neće vitlati svojim mačevima, da će Rim prepustiti vlast jedinoj istinskoj sili svemira. A, kada Isus počne propovijedati o kraljevstvu nebeskom čije je ključeve dao vjernicima, možete samo zamisliti uzbuđenje koje bi ti učenici osjetili, uzbuđenje koje će Isus preoblikovati i preusmjeriti sljedeći tjedan.

Dijelimo li ovo uzbuđenje danas? Vidimo li na koji način “carstva” danas još uvijek vladaju nama? Možda više ne poprimaju oblik drevnog Rimskog carstva sa svojom vojskom i političkom strukturom, ali postoje li uglavnom nevidljive sile koje nas neprestano varaju o našoj vrijednosti i mjestu u svijetu? Vode li takva carstva rat protiv našeg čovječanstva? Postoje li još carstva u novom ruhu koja svuda oko nas lome potlačene? Što bi značilo nazvati Isusa Mesijom u ovakvom kontekstu kao što je naš?

Pitanje za nas je kako možemo vidjeti da ta moć djeluje u našoj sredini. Naša je tendencija, mislim, gledati u spektakularno i zadivljujuće kako bismo vidjeli Božju moć na djelu. Ali što ako je Božja moć suptilnija od takvog vatrometa? Što ako je jednostavna tvrdnja da je Isus Mesija moćnija, ali tiša od zveckanja gongova carstva?

Indikativno je da je riječ “crkva” ovdje uopće prisutna. Uostalom, dok se izraz redovito pojavljuje u ostatku Novog zavjeta, Matej 16,18 i 18,17 jedina su pojava koja smo pronašli u evanđeljima. Dakle, potaknite svoje slušatelje da pogledaju oko sebe u svojim crkvama i vide kako su stvari vezane, a druge razriješene. Gdje oni vide nastanak slobode i oslobođenja, čak i na male, naizgled beznačajne načine? U svakoj promišljenoj gesti, u svakoj riječi podrške, u svakom proročanskom osuđivanju nepravde, u svakom skuhanom obroku, u svakom radnom danu, mogli bismo samo nazreti snagu koju je Isus ovdje obećao.

Na kraju, život vjerne službe mogao bi biti najbolji odgovor na to pitanje koje izaziva strahopoštovanje: Što vi kažete tko sam ja?

Vlč. Luka Poljak, svećenik Subotičke biskupije, dušobrižnik HKM Pariz.