SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Poljak: Kad nam se Bog otkriva u svakodnevnom životu pozvani smo djelovati

ČITANJA:

vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili: 2Pt 1,16-19);

Ps 97,1-2.5-6.9;

Lk 9,28b-36

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Božju tumači vlč. Luka Poljak:

Svaki dan, Bog nam obznanjuje svoju prisutnost na mnogo različitih načina. Neki su dublji od drugih. To može biti jednostavan čin dobrote, ljepota koju vidimo u prirodi ili uslišana molitva. Često puta Božju milost doživljavamo kada je najmanje očekujemo.

Na kratak trenutak Krist otkriva djelić svoje prave slave. Okupljen na vrhu planine sa svojim najbližim apostolima i najvećim prorocima iz Starog zavjeta, govoreći s njima o najvažnijem događaju u povijesti (njegova nadolazeća muka i smrt), on podiže veo koji prikriva njegovo božanstvo, a njegovi učenici postaju „probuđeni” i „bojati se”. Ako ih usputni pogled na Isusov sjaj ispuni čuđenjem, zamislite samo kako bi mu bilo lako pridobiti cijelu Palestinu za svoju stvar da je u potpunosti razotkrio svoje božanstvo. Pa ipak, on to ne čini. Odbija nas svladati u poslušnost, radije nas pridobije svojom ljubavlju i dobrotom. Krist je doista Gospodin; on je svemoćan, Očev “Odabrani Sin”, ali on svojom snagom upravlja nježno, poput pastira, da se ne uplašimo.

Kad su ova tri učenika otišla nasamo s Isusom i molili se, vidjeli su njegovu slavu i bolje ga upoznali. Ovdje nas Isus uči kako mu se približiti, kako čuti Očev glas i susresti se s Božjom slavom: tako da odvojimo vrijeme da odemo i ostanemo sami s njim u molitvi. U takvim trenucima intimnosti s Bogom pronaći ćemo svjetlo i snagu koja nam je potrebna da obratimo svijet umjesto da nas on obrati. Bog nam ima nešto za reći; želi da otkrijemo njega i njegov plan za naše živote. Ali ako odbijemo otići “na brdo moliti”, nećemo ga moći čuti.

Kao i uvijek, u ovoj sceni Krist pokazuje koliko je njegova ljubav osobna. Isus je znao što će se dogoditi na vrhu planine. I poveo je trojicu svojih apostola sa sobom da tome svjedoče – samo trojicu. Znao je da će se u budućnosti morati osloniti na to iskustvo kako bi ojačali svoju vjeru. Naravno, nisu baš razumjeli; samo su slijedili, zadrijemali u svojoj molitvi, dali besmislenu primjedbu, a zatim šutjeli o cijeloj stvari. Ali Isus ih priprema za misiju koju će kasnije morati izvršiti. Njegova ljubav prema svakome od nas jednako je osobna i jednako mudra. On zna što nam treba kada nam treba. On nam daje trenutke utjehe u molitvi kako bi nas potjerao kroz mračna razdoblja suše. Sve što on traži je da ga pratimo, vjerujući mu, čak i kada ne razumijemo ili kada se osjećamo nespretno i neupućeno. Petar, Jakov i Ivan nisu preko noći postali sveci, a nećemo ni mi. Ali ako ostanemo blizu Gospodina, na kraju hoćemo – on će se za to pobrinuti.

U današnjem čitanju evanđelja o Preobraženju, Luka spominje da su Petar i njegovi učenici bili vrlo pospani, ali kad su se sasvim probudili, vidjeli su njegovu slavu i dva čovjeka koji su stajali s njim. Mnogo puta, Isus nam djeluje kao poziv na buđenje kada nam je to najpotrebnije. Preobraženje je bio poseban događaj u kojem je Bog dopustio Petru, Ivanu i Jakovu da dožive Njegovu božansku slavu na dubok način, i to je ojačalo njihovu vjeru.

Kad nam se Bog otkriva u svakodnevnom životu, pozvani smo djelovati kao učenici i živjeti njegovu poruku. Pozvani smo otvoriti svoja srca onima kojima je to najpotrebnije, pružiti ruku pomoći i biti dobri susjedi. Za mene to može značiti pomoći prijatelju oko papira, nazvati prijatelja kojeg nisam vidio dulje vrijeme da vidim kako je ili volontirati u pučkoj kuhinji. Kada Isus naizgled nije prisutan u našim životima, pozvani smo otvoriti oči i potražiti ga.

Vlč. Luka Poljak, svećenik Subotičke biskupije, dušobrižnik HKM Pariz.