SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Lovro Biškup: Duh Sveti zalog je svih milosti

ČITANJA:

Jak 5,1-6;

Ps 49,14-15ab.15cd-16.17-18.19-20;

Mk 9,41-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u| život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!«

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre; Isusove riječi iz Markovog evanđelja koje smo upravo čuli, vjerujem, mnoge će iznenaditi. Nije li Isus onaj dobar pastir koji napušta devedeset i devet ovaca kako bi pronašao onu jednu zalutalu? Nije li Isus onaj milosrdni samaritanac koji zna oprostiti svaku pogrešku, zaliječiti svaku ranu, zacijeliti svaku bol? Naprotiv, Isus ovaj puta kao da nema više strpljenja prema grešniku, postaje ozbiljan. Pomislit ćemo, možda Ga je evanđelist Marko pogrešno shvatio, no prevarili bismo se jer će Ga na sličan način doživjeti i evanđelisti Matej i Luka. »Nije moguće da se ne zbudu zavođenja, ali jao onome po kome se zbivaju!«, reći će evanđelist Luka. Evanđelist Matej će nadodati: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima stalno gledaju lice mojega Oca nebeskog«.

O kojim se to malenima radi i koji su to zavodnici na koje će se Isus tako ozbiljno razbjesnjeti? Naime, kada si dopustimo jedan širi kontekst Isusova javnog djelovanja, vrlo brzo ćemo zamijetiti kako Njegov oštar govor nije pridržan samo za deveto poglavlje Markovog evanđelja niti za osamnaesto poglavlje Evanđelja po Mateju. Isus će tijekom svojeg kratkog javnog djelovanja, naime, često uputiti oštru riječ pismoznancima i farizejima. Analizirajući kontekst Isusova vremena, upravo su pismoznanci i farizeji ti koji mogu sablazniti, iskvariti, zavesti. Neće sablazniti onaj od kojeg se očekuje da je grešan i malen, nego onaj od kojeg se očekuje da je uzor, koji bi trebao biti primjer, koji ima određeni status i moć. Stoga će i danas oni koji su na prvoj crti, naši katolički svećenici, često biti na udaru, jer oni svakodnevno slave liturgiju, hrane se Božjim otajstvima i žive s Bogom te će se od njih s pravom očekivati život uzoran i svet. Oni su ta duhovna sol koju Isus spominje i ta sol je dobra, ali ako postane neslana, čime će se ona osoliti… Dvije su noge, dvije ruke ili dva oka, ali je samo jedno srce, jedna duša, jedan život i jedna prilika; koje će se od tih najprije odsjeći? A sam dragi Bog zna kakva je tajna srce katoličkog svećenika.

»I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, zabijen mi je trn u tijelo«, reći će sv. Pavao, »stoga sam triput molio Gospodina da me se okani«. A Bog će mu odgovoriti: »Dosta ti je moja milost; jer snaga se u slabosti usavršuje«. Svi mogu pogriješiti, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, pa tako i svećenici, no Duh Sveti u sakramentu sv. Reda koji su primili zalog je svih potrebnih milosti za svakog njima povjerena vjernika. Nije tjelesna snaga ni ljudske sposobnosti, nego Duh Sveti i Njegove milosti snaga su katoličkog svećenika; njegova vrijednost i nagrada je u Onome koji ga poziva, koji ga šalje i čija Riječ se ima navijestiti. Stoga, tko god samo peharom hladne vode napoji jednoga od njih zato što su Kristovi; čuli smo, plaća mu propasti neće.

vlč. Lovro Biškup, pitomački kapelan.