Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Karas: Koliko pažljivo slušamo Riječ Božju?

/ sd

ČITANJA:

1 Kor 15,35-37.42-49

Ps 56

Lk 8,4-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k Isusu prozbori u prispodobi: „Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage.

Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom”. Rekavši to povika: „Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče: „Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.”

„A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu – to su oni koji kad čuju s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života uguše se i ne dorode roda. Ono, pak, u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.”

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Karas:

Isus nam govori u prispodobama jer nam želi približiti stvarnost koja nas nadilazi, kako čitamo u Prvoj poslanici Korinćanima: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1Kor 2, 9) Kako nam približiti ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo bez analogije, bez parabole? Zanimljivo je kako Isus na koncu svojim učenicima tumači značenje prispodobe. Sijač je Krist Gospodin, sjeme je Riječ Božja, a tlo na koje pada sjeme su slušatelji. Božja Riječ je uvijek plodna, kako nam to govori Knjiga proroka Izaije: „Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“ (Iz 55, 10-11) No kakvo će biti tlo na koje pada sjeme, ovisi o nama. U našoj je vlasti od svoga srca, svoga života učiniti neplodno ili plodno tlo za Božju Riječ. Plodnost Božje riječi u čovjekovom životu određena je otvorenošću srca osobe koja je prima.

U Evanđelju po Ivanu Isus govori: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Iv 14, 23). Kako ćemo ljubiti Isusa ako ne čuvamo njegovu riječ, kako ćemo je čuvati ako je ne poznajemo, kako ćemo je poznavati ako je ne čitamo. Sv. Jeronim, koji je živio u 4. i 5. stoljeću rekao je: „tko ne poznaje pisma, ne poznaje Krista“. Koliko pažljivo slušamo Riječ Božju u euharistijskom slavlju, koliko je ozbiljno shvaćamo, koliko o njoj razmišljamo, koliko je često sami čitamo, koliko se trudimo provesti u djelo ono što nam ona govori?

Sjetimo se riječi Isusovih iz Evanđelja po Mateju: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. (Mt 4, 4). Čovjek nije samo tijelo, kako piše apostol Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima: „duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.“ (1Sol 5,23) Čovjek je jedinstvo duhovne i materijalne stvarnosti. Zato smo pozvani hraniti i duh i tijelo. Kao što se materijalno tijelo hrani materijalnom hranom, tako se duh čovjekov hrani duhovnom hranom. Ona nam je darovana u vidu molitve, sakramenata i Božje Riječi. Potaknuti Isusovim riječima, ako tri puta na dan nahranimo tijelo, ne trebamo li i tri puta na dan nahraniti svoj duh Božjom Riječi. No kao i kod malene djece čija tijela još nisu navikla probavljati čvrstu hranu, prvo se hrane majčinim mlijekom i kašom, tako i čovjek čiji duh još nije duhovno sazrio u razumijevanju Božje Riječi. Prvo trebamo krenuti malim koracima čitajući Novi zavjet, konzultirajući one koji su više napredovali u razumijevanju Svetoga pisma. Prije čitanja pozvani smo na poniznu molitvu onome koji je autor Riječi, Duhu Svetom, kako bi nam otvorio razum i srce. No važno je ne posustati, već razumjeti da Sijač Krist nikada nije prestao sijati sjeme, već strpljivo čeka da mu se otvorimo i od svoga srca učinimo plodno tlo za njegovu Riječ koja vodi u život vječni i do istinske ljubavi prema Bogu.

vlč. Krunoslav Karas, župnik župe Uzašašća Blažene Djevice Marije
u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja