SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Šaf: Danas si ti pozvan krenuti u Božji vinograd
Foto: Unsplash
Foto: Unsplash
ČITANJA:
Sof 3, 1-2.9-13;
Ps 34, 2-3.6-7.17-19.23;
Mt 21, 28-32
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«
Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Šaf:
Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!
Kako ti Bog danas jasno progovara. Jesi li svjestan da Bog baš tebi danas govori idi i ti čini tako. Čini! Nemoj samo govoriti, nego djeluj. Bog od tebe želi da budeš hrabar i dosljedan. Današnja čitanja te pozivaju da sagledaš svoj život, da pogledaš duboko u svoju nutrinu i doneseš odluku – pripadati Kristu ili ne. No, vidiš i sam da već pripadaš Kristu. Sam ćeš reći da si kršten, da si imao veliko slavlje prve pričesti i da si nastavio biti kršćanin. Kad god bude prilika ti ćeš jasno i slavodobitno izustiti da si kršćanin. Jezik će s lakoćom to „prevaliti“ preko usta, zar ne? A srce?
Dva su brata u današnjem evanđelju. Štoviše, dva sina za svaki posao sposobna. Što god se događalo u vinogradu, otac blago i s puno ljubavi poziva i jednog i drugog. Njihovi odgovori zapanjuju.
„Evo me, gospodaru!“ riječi su pune ozbiljnosti i spremnosti. No, što se događa? Ubrzo se može zaključiti da su to prazne riječi iza kojih ne stoji ništa drugo nego potreba za slatkorječivošću.
„Neću“ drugoga sina probada roditeljsko srce jer je daleko od one očekivane poslušnosti koju bi dijete trebalo pokazati svome ocu. „Neću“ je nepristojan, grub. „Neću“ rastužuje i napada. No, vidimo da se sin ipak predomislio, da je razmislio o svom prvotnom postupku, svojim riječima, te da je ipak požalio što se grubo ponio prema ocu i odlazi na posao.
Bog i danas želi od ovoga svijeta stvoriti plodan i bogat vinograd. On poziva i tebe da budeš njegov suradnik u tom predivnom planu. On te zove imenom, no također te poziva onim dostojanstvom djeteta Božjega da kreneš na posao, da budeš radnik u njegovom vinogradu.
Tužna je stvarnost našega odnosa prema Ocu nebeskom. Koliko ćemo samo puta izgovoriti „budi volja tvoja“ ili „Bogu hvala“, a kada riječ treba pretočiti u djelo, onda zastanemo. Vrlo lako izbacujemo lijepe i uzvišene riječi, no na posao ne idemo. Iako znamo reći da je Božji plan za nas najbitniji, vlastite želje i interesi tako često prevladaju.
Danas si ti pozvan krenuti u vinograd.
Hoćeš?
Hoću, Oče!
Stvarno?
Zaista hoću!
Jesi li siguran?
Jesam! Hoću!
Hajde, pođi onda u novi dan koji sam stvorio samo za tebe. Ovog dana budi moj učenik i riječima i djelima. Pozivam te da budeš marljiv u onome što radiš, da savjesno i odgovorno izvršavaš svoje obveze. Pozivam te da svim ljudima koje danas želim staviti u tvoj život doneseš mene. Budi siguran da te neću ostaviti samog. Tu sam, uvijek ću ti pomoći i biti uza te.