SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Krešimir Bulić: Najvažnija je nutrina i naš stav

ČITANJA:

od dana: 1Kr 10,1-10;

Ps 37,5-6.30-31.39-40;

Mk 7,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi — to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.

Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Bulić:

Poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Zanimljivo kako nas Isus neprestano potiče: ‘Poslušajte me svi i razumijte!’ Kako je Isusu stalo da dobro poslušamo njegovu riječ i da je pravo protumačimo. Tako je tu čežnju za razumjeti Božju riječ, i živjeti je Stepinac provodio u svom životu. Čovjek je stvoren na sliku Božju, ima savjest i svjetlo istine u sebi. Trebao bi raspoznavati ono što je dobro i ne samo to nego i činiti ono što želi da drugi njemu čine. Naš blaženik Stepinac odgojen je tako i usvojio je takvo ponašanje koje će ga karakterizirati kroz čitavi život. Dobro je pazio da njegove riječi budu uvijek u skladu s onim što čini. Znao je da duša mora biti čista jer samo iz čiste duše mogu izaći dobra djela. Svoju vanjštinu usklađivao je s nutrinom. No, također je dobro znao kako ljude ne treba mjeriti prema vanjštini.

Mnogi čine ono što su dužni iz nekog razloga činiti. Kao recimo na suđenju njemu. Državni tužitelj u ime vlasti sudio je ali je iz svoga srca koje je bilo puno mržnje napadao Stepinca. Stražari u tamnici i sužanjstvu u Krašiću također su se pokazivali kao oni koji osuđuju. Dugi su pak bili pažljivi i tolerantni iako im je to bilo zabranjeno. U njemu je bila strast za istraživanje njegovih dubina. Nikada nije bio polovičan. Nikad ga nije zadovoljavalo nešto površno. Navezanost na materijalno i davanje važnosti vanjštini stalne su čovjekove napasti. Međutim, Stepinac nas uči da je nutrina i naš stav najvažniji. On je svoju vanjštinu i nutrinu znao savršeno usklađivati. Možda se to najbolje vidi u njegovom ponašanju prema onima koji mu nisu bili skloni ili su čak bili i protiv njega. A takvih je u njegovom životu bilo mnogo. U svojoj Oporuci izreći će svoj jasni kršćanski stav o opraštanju: “Ipak smatram uputnim da i ovdje zamolim za oproštenje. Ako sam koga uvrijedio ili mu što na žao učinio sa svoje, pak, strane od srca opraštam svim svojim neprijateljima i progoniteljima, kako nas je učio Isus Krist. A, o svojim stražarima će zapisati veoma zanimljivo i poučno:”Mi ih ne smijemo mrziti. Daleko to od nas! Jadni su vidim, ti naši stražari. Čuvamo svoj kruh ispričavaju se. Vjerujem da je to gorki kruh. Da jednom ovo svrši, i odem u Zagreb, vjerujte mi, bio bih sretan, da im svima mogu prirediti dobar objed, sve ih bez razlike imati za stolom.”

Dragi slušatelju, znadem li slušati Božju riječ? Što me najviše sprječava da čitam i slušam riječ? Zastani na trenutak i razmisli o svojim mislima, riječima gestama i ponašanjima prema drugima. Čega je u mojim riječima više: mira ili nemira, slobode ili robovanja, dobrote ili ljutnje?

Vlč. Krešimir Bulić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u sisačkom kvartu Budaševo.