SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Jozo Jurić: Unesimo barem malo Boga u životne prostore
Foto: cathopic
Foto: cathopic
ČITANJA:
1Kr 2,1-4.10-12;
Otpj. pj: 1Ljet 29,10-12;
Mk 6,7-13
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih počne slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:
Sestre i braćo!
Bog nas je mogao spasiti bez našeg sudjelovanja, bez naše pomoći, ali nije htio. On treba čovjeka, tebe i mene kako u djelu stvaranja tako i u djelu spasenja. Bog nas jednostavno voli i ne isključuje nas iz bilo čega što je Njegovo.
Susrećemo Isusa koji šalje svoje apostole, kako reče evanđelist dvanaestoricu, dvojicu po dvojicu. Šalje ih bez sandala, novaca, haljina i kruha, ma bilo čega materijalnoga, ali ih oprema Snagom samoga Boga, a to je moć nad Zlim. Baš tako, imaju moć nad sotonom i nad svime čemu je on uzročnik. Zadivljeni smo.
No, ne ostanimo samo kod divljenja. I ti i ja smo poslani. Kamo? Za ambon i oltar, za katedru ili u školu, ordinaciju, u dom za nemoćne ili bolnicu, ured ili tvornicu, gradilište ili na njivu i vinograd, u ribarsku lađu ili prekooceanski brod, trgovinu i tržnicu, i tako redom. I svagdje trebamo naviještati Njegovu riječ, ne svoju, tamo trebamo svjedočiti Njegovu moć nad zlom i Zlim. Mi smo bez Njega nemoćni, ali s Njim smo nadnaravno moćni.
Vidimo rezultat njihova naviještanja, propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe te mnoge mazali uljem i ozdravljali. I možemo pasti u zabludu i pomisliti pa to su apostoli, to su izravno od Isusa primili. E, tu nema razlike između njih i nas. Mi smo po sakramentu krštenja i onda po sakramentu potvrde, krizme ili firme još snažnije opečaćeni i obogaćeni snagom i mudrošću Duha Svetoga po kome se sve i događa. Time smo dobili poziv i poslanje. Ne budemo li tako živjeli i činili bit će još više zla u našoj okolini, u svijetu, ali i u tebi i tvojoj sredini. Mi nemamo pravo ništa ne činiti. Mi svećenici i redovnici bez sumnje, ali i svaki kršteni u Ime Trojedinog Boga ima obavezu naviještanja i svjedočenja.
Zašto danas toliko straha, tame, sivila, tjeskobe, besmisla, …? Zato što mi krštenici nismo živjeli svoje poslanje. Hajmo se trgnuti, hajmo čuti Božji glas, danas unijeti barem malo Boga u životne prostore ljudi koje susrećemo i sigurno će biti manje zla, tuge i tjeskobe, a više dobra. Budimo spremni na žrtvu i odricanje, na visoku cijenu ako treba platiti kao što je platio i naš današnji svečar sv. Blaž ili Vlaho kako Dubrovčani zovu svoga parca ili zaštitnika.
Pa iako nas ne prime, ako ne budu spremni čuti Njega, idimo dalje, budimo svjesni da ne činimo svoje poslanje nego Božje, da nismo osnaženi svojim nego Njegovim Duhom.
Bio vam blagoslovljen ovaj dan, a po vama i svima kojima ćete njegovu riječ svjedočiti i naviještati.