SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Jozo Jurić: Molimo da Svjetlo po nama svijetli čovjeku kojeg susrećemo

ČITANJA:

vl.: Mal 3,1-4;

Ps 24,7-10;

Heb 2,14-18;

Lk 2,22-40

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Sestre i braćo!

Blagdan Prikazanja Gospodnjeg ili Svijećnica ili Marinje (kako zovemo ovaj blagdan u nekim krajevima Hrvatske) ima višeznačno tumačenje. Prikazanje – događaj opisan u evanđelju. Svijećnica – Isus od starca Šimuna prozvan Svjetlom, a svijeća je uvijek simbol svjetla. Marinje – Marija Isusova Majka u središtu naše pozornosti.

Josip i Marija ispunjavaju Mojsijev zakon te 40. dan svoga Prvorođenca prikazuju Bogu u hramu. Susreću dvoje staraca Anu i Šimuna i to onako kao usput. A oni sve do svoje starosti iščekuju ovaj događaj. I to kako ga iščekuju? Stalnim boravkom u hramu, u molitvi i klanjanju pred Svevišnjim. Oni vjerni obećanjima svoga Boga iščekuju.

Uz dužno poštovanje prema Djetetu Isusu, njegovoj Majci i Poočimu, najviše ćemo pozornosti staviti na ovih dvoje zanimljivih staraca kao i na one koje u njima prepoznajemo. Koji su to? One naše bake i djedovi, kao i oni mlađi koji svakodnevno pohađaju naše crkve, sklapaju ruke na molitvu s krunicama ili bez njih, s Biblijom ili bez nje, obilaze one koji su još nemoćniji od njih samih da bi im prikratili duge dane, i još u svemu tome poste i odriču se često onog potrebitog za siromašne, za crkvu, za caritas ili sl. To su oni koji dobro čuju i slušaju glas Božji, unatoč što ih mnogi žele ušutkati „da su stari, da nemaju pojma, da ih je vrijeme pregazilo, da su zastarjeli, da su ih popovi zaglupili“ ili sl. Oni jednostavno ustraju. I uvjeren sam da oni svojim postovima, molitvama i odricanjima drže „da se gnjev Božji“ ne sruči na nas. Oni su naši istinski bedemi protiv mnogih nasrtaja zla. To vidimo i u ovim nevoljama.

Starac Šimun osnažen i prosvjetljen Duhom Božjim kliče hvalospjev „Sad otpuštaš …“. Taj hvalospjev je toliko moćan da ga je Crkva stavila u molitvu časoslova svakoga dana u Povečerju. Tako da svi mi svećenici, redovnici a i mnogi vjernici laici svaki dan svjedočimo tu istinu starca Šimuna i molimo da to Svjetlo po nama i danas svijetli čovjeku kojeg susrećemo.

Molimo Majku Mariju, sv. Josipa, starce Šimuna i Anu da u tome uspijemo. Neka vam bude blagoslovljen ovaj dan, a po vama i svima onima kojima ćete na razne načine biti svjetlo.

Vlč Jozo Jurić, župnik župe Svetog Leopolda Mandića u Požegi.