SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Jozo Jurić: Istina se ne može okovati!

ČITANJA:

Sir 47,2-11;

Ps 18,31.47.50-51;

Mk 6,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Sestre i braćo!

U današnjem evanđelju kao da se odigrava filmski scenarij. Zgoda izvrsna za snimanje filmova. No, ovo je stvarnost. Herod je dao Ivanovu glavu na pladnju radi jednoga plesa. Izgleda tako, ali nije tako. Ivan je bio uhićen jer je smetao Herodu i njegovoj Herodijadi, njihovu načinu života. Ivan je samo činio svoje poslanje, naviještao obraćenje. Oni i mnogi nisu to mogli ni čuti ni prihvatiti zato je bilo najlakše Ivana ušutkati. Kako? Kako je već bilo moguće. Znali su da se Ivan neda podmititi ničim, ni položajima, ni novcem, ni titulama, baš ničim. On je poslan da bi naviještao Istinu i istinu. Mislio je Herod da će odrubljena Ivanova glava šutjeti, prevario se kao i svi moćnici u povijesti čovječanstva. Može se ubiti glasnika istine, ali ne i istinu. Istina je moćna, ne da se ušutkati.

Tužno je gledati i danas mnoge moćnike u društvu i Crkvi koji žele ušutkati istinu, ili ju barem ne izgovarati, ali Bog uvijek ima svojih glasnika koji se ne boje cijene koju treba platiti za istinu, navještaju je i svjedoče. To ne može niti biti drugačije. Jer se Bog ne da ušutkati. A što biva sa moćnicima koji su nastojali pod svaku cijenu ušutkati istinu, što je bilo sa Herodom’? Nije uvijek pravda na zemlji dostižna, no ima i onostranost, treba stati pred Božje lice. Znam da moćnici o tome ne vode računa, nije ih za to briga ili ne vjeruju. No, mi koji Boga uzimamo krajnje ozbiljno znamo da je tako. Zato, ne bojmo se govoriti, činiti i živjeti istinu ma kako god bila velika cijena koju treba za to platiti. Zato i danas onaj okovani sarkofag bl. Alojzija Stepinca viče da se istina ne može okovati. Molimo njegov zagovor da svi mi, biskupi, svećenici, redovnici i vjernici mislimo, govorimo, činimo i živimo Istinu.

Blagoslovljen vam bio dan i pratio vas zagovor sv. Ivana Krstitelja, bl. Alojzija Stepinca i svih hrvatskih mučenika.

Vlč Jozo Jurić, župnik župe Svetog Leopolda Mandića u Požegi.