SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Levaković: Sv. Josip je primjer kako planirati život s Bogom, po Bogu i u Bogu!

ČITANJA:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Rim 4,13.16-18.22;

Mt 1,16.18-21.24a

Tekst evanđelja:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Levaković:

Želio bih s vama, sestre i braćo, samo kratko promišljati o liku današnjega sveca, sv. Josipa, koji je zaštitnik naše domovine Hrvatske, kao i cijele Crkve. Sv. Josip je tihi svetac. Niti jedne njegove riječi nećemo naći u Sv. pismu. Sv. Josip je bio kraljevskoga roda – iz loze najvećega i najpoštovanijega kralja u povijesti Izraelskog naroda: kralja Davida. Da smo slušali cijelo rodoslovlje evanđeliste Mateja, od kojega smo čuli samo posljednji dio vezan uz Josipa, muža Marijina, to bismo čuli. No, unatoč tome – Josip i Marija živjeli su siromašno – znamo da su kod Isusova Prikazanja u Hramu prinijeli za žrtvu, prema Zakonu Mojsijevu, dvije grlice ili dva golubića. A to su prinosili siromasi. Bogataši bi prinijeli janje. Josip je bio radnik – čovjek rada. Čujemo u današnjem evanđeoskom odlomku da je bio „muž pravedan“, koji nije htio svoju zaručnicu Mariju izvrgnuti sramoti – iako je znao da je trudna, nosi pod srcem dijete, a on ne zna čije. I to bi čovjek odmah povezao sa preljubom. A židovski Zakon veli da se takve preljubnice kamenuje. I, vidite, u tako teškoj situaciji – ostao je muškarac: uzeo teret na svoja ramena, odlučio sačuvati Marijin život i ne izvrgnuti ju sramoti i mogućoj smrti. Nego, smišljao je način – kako to mirno riješiti. Kako zaštiti Mariju. Pravi muž i pravi otac.

„Dok je on to snovao“ javio mu se u snu anđeo Gospodnji i pojasnio mu: neka uzme k sebi Mariju, jer što je pod njezinim srcem začeto, doista je od Duha Svetoga. I sluša daljnje upute od anđela… Dakle, iako je bio vjernik (muž pravedan), a na drugoj strani tražio svoje rješenje – dopustio je da Bog po svojemu glasniku ipak pobjedi, da Bog po svojemu glasniku nadglasa Josipov osobni glas i osobno rješenje. Dakle – i sv. Josip nije bio savršen čovjek u svojim planovima, ali, dao se nadglasati Božjom riječju. Kasnije je s trudnom Marijom trebalo u Betlehem: poslušao je i išao. Trebalo je s Marijom i djetetom bježati u Egipat. I tu je bio poslušan, i tu je bio brižan otac i muž. Pa su se opet vraćali iz Egipta – i opet je poslušao.

Evo, to je sv. Josip. Muž pravedan (čovjek velike vjere), brižan muž, brižan otac, tihi svjedok Božje providnosti! Preko njegove poslušnosti, po njegovoj pravednosti, po njegovoj vjeri – Bog je djelovao. Bio je kanal kojim je Bog mogao djelovati. Jer, da je radio samo i jedino prema ljudskim zakonima i uredbama: skrenuo bi s Božjeg puta. Dakle, uzima i ljudski i Božji zakon u obzir, no Božjim zakonom prožima i nadilazi ljudski zakon – i sve to tiho. Božji glas progovara ljudskim glasom – i po sv. Josipu. Nije rekao: „Ja tebi, anđele vjerujem – tako Bog želi. Ali, ja idem sigurnim ljudskim putem. Zakon je jasan. A to što ti kažeš – ja ne vidim, ne dotičem. I ja od tih priča ne mogu živjeti.“ Znate, toliko puta tako nešto čujemo: Pa, samo ti radi po svome, Neće Bog plaćati račune, neće mi on dati novac… Ne daje mi novac – pa što bi mu se ja išao zahvaljivati…“ I toliko toga. Josip je primjer kako planirati život s Bogom, po Bogu i u Bogu. I nije mu sve bilo kristalno jasno.

Evo, mogli bi o sv. Josipu još dugo razmišljati… No, kad bi barem usvojili njegovu šutnju, njegovu pravednost, njegovu poslušnost i vjernost Bogu i Božjem zakonu i tako živjeli cijelim srcem – pogotovo u teškim iskušenjima: dali bi tada malo prostora i živome Bogu, da On malo misli i djeluje u nama, s nam i po nama. Naše molitve i djela neka idu danas za našu Crkvu, Domovinu, obitelj: Gospodine, zazivamo Tvojega Duha Svetoga u pomoć – neka u nama utvrdi vrijednosti ovog velikog sveca! Jer, ako ikad, danas smo potrebni „pravednih muževa“ – i u obiteljima, i među svećenicima, redovnicima, redovnicama.

Vlč. Josip Levaković, voditelj Hrvatske katoličke misije Dublin.