SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Levaković: Služenjem dokazuješ svoju veličinu!

ČITANJA:

Jr 18,18-20;

Ps 31,5-6.14-16;

Mt 20,17-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«

Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Levaković:

Naš Gospodin Isus je Put, Istina i Život. Punina. U njemu nema polovičnih tvrdnji. Smisao, istinitost, životnost njegovih Riječi se ne preispituje. Kvaliteta je neupitna. Nebeska. Ono što, stoga, trebam preispitivati jest moj odnos prema Riječi, prema živomu Bogu. Da to trebam činiti, da bih tako trebao postupati s Božjom riječi već sam možda toliko puta čuo. Možda sam i pokušavao, pa odustajao. Možda sam krivo shvaćao pojedine odlomke, pa odlučio uzeti neko „lakše duhovno štivo“ za svoju svakodnevicu. I ako mi je to samo postala floskula, bit će da nisam učinio važan korak: nisam povjerovao. Vjera, povjerenje u Boga, u Crkvu kojom upravlja Njegov Sveti Duh je zagasla. Baš zato eto mi korizmenog zadatka. Nije kasno! Vratit ću se Bogu svim srcem svojim!

Današnji evanđeoski odlomak donosi nam jednu sličnu situaciju. Isus pokušava uvesti apostole, one koji će biti Duhom Svetim ovjerovljeni svjedoci Njegove žive Riječi, u ono što je pred Isusom i pred njima, što će se dogoditi u Jeruzalemu. Je li mati Zebedejeva bila uz apostole ili nije dok je Isus njima nasamo izrekao, vjerujem, i njima samima teške i zbunjujuće riječi o onome što će se dogoditi u Jeruzalemu – ne znamo. No, pojavljuje se sa svojim zahtjevom i postaje poticaj Isusu da još malo više „spusti“ otajstvo među njih, da im ga dodatno objasni.

Mati kao mati, rekli bismo: bori se za djecu – pa bila ta djeca i odrasla. Pada pred Isusa i traži od njega sljedeće: „Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.“ Odgovor je: „Ne znate što ištete.“ Idete mimo mojega plana s vama, mimo mojega poslanja zbog kojega sam na zemlji, među vama. I slaže Isus ljestvicu vrednota koja će ih, ako ju budu tako živjeli, dovesti do pripravljenih im mjesta u Nebu. A ta ljestvica uvijek ide daleko od one vladara, gospodara, vlastodržaca, funkcionera. To nam kazuju i blaženstva.

Isus im vrlo snažno govori: „Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac. “I označava im put Neba, put Ocu – koji je Njegov put. I oni kao njegovi učenici imaju slijediti taj put. Drugi neki – ne vodi Ocu. Put na kojemu ćeš dokazati svoju veličinu jest put posluživanja, služenja. Doslovno: dati nebeskom Ocu sebe u ruke da se tobom posluži. I bit će ti poslužena Nebeska Gozba! Budi sad, ovdje, u služenju, u razdavanju sebe, u snižavanju svih svojih „veličina“ koje ti ne daju blizu Bogu, blizu bratu i sestri – budi u tome odmah uz Isusa, i bit ćeš mu blizu u Nebu. Ma barem bio sada i kakav „duhovni razbojnik“! Sjesti se da je jedan takav bio „s desne Isusove“ na Kalvariji, pa se pokajao – i postao prvi proglašeni svetac Crkve.

Evo, nam drage sestre i braćo zadatka za ovaj korizmeni hod: biti uz Isusa, biti mu tako blizu po životu vrednota Kraljevstva Božjega kojega on naviješta, a daleko od vrednota ovoga svijeta koje svatko može krojiti… I bit ćemo u njegovu društvu i u Očevu društvu za vijeke! U društvu u kojemu neće biti potrebne ljudske privilegije, „plave koverte“, nekakve iskaznice, veze, i sl. Stoga, tko god zbog ovih ljudskih privilegija sada plače, žalostan je, prognan – ima nadu u Bogu. Živu nadu! I njezinu kvalitetu, vjerojatnost ne treba propitkivati. Samo – živjeti punom vjerom, nadom, u ljubavi.

Vlč. Josip Levaković, voditelj Hrvatske katoličke misije Dublin.