SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Homjak: Potrebno je bdjeti nad svetošću svoga života, ali i života svojih bližnjih

ČITANJA:

Dn 2,31-45;

Otpj. pj.: Dn 3,57-61;

Lk 21,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“

Upitaše ga: „Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?“ A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“

Tada im kaže: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“

Riječ Božju tumači vlč. Josip Homjak:

Isus se nalazi u Jeruzalemskom Hramu, zajedno sa svojim učenicima, nekoliko dana prije svoje muke i smrti. Ondje su se okupljali hodočasnici iz svih plemena Izraelovih i pripravljali se za nadolazeći blagdan Pashe. Mnogima je zastajao dah od ljepote Hrama i njegovih predvorja. Hram je uistinu bio monumentalan i za ono vrijeme neuništivo zdanje, barem su tako mislili mnogi. Isus je i ovoga puta, kao i u primjeru sirote udovice koja ubacuje svoj dar u hramsku riznicu, vidio ono što drugi nisu primjećivali. Isus je vidio razaranje jeruzalemskog hrama koje će se dogoditi četrdesetak godina kasnije.

Dok se narod divio ljepoti i veličini građevine, Isus koristi priliku poučiti svoje učenike kako je na ovome svijetu sve prolazno, pa tako i jeruzalemski hram i stoga se ne trebaju vezivati na prolazne stvari već na neprolazne – na Boga koji je vječan. Za vjernog Židova, razaranje hrama značilo bi propast svega. Danas bismo rekli: kraj svijeta. S pravom učenici bivaju radoznali kada će se to dogoditi i na koji znak, no Isus izbjegava odgovor na to pitanje i govori im koji znakovi će tomu prethoditi i na što trebaju obratiti pažnju, a vrijeme konca svijeta i sudnjega dana valja prepustiti Bogu. Isus ih upućuje na njihovu dužnost bdijenja nad svojim spasenjem i nepovođenja prolaznim svijetom te lažnim mesijama.

Pokušajmo sada ovaj događaj posadašnjiti. Iako su od ovoga događaja prošle gotovo dvije tisuće godina, usudio bih se reći, nije se gotovo ništa promijenilo. Iako smo kršćani, malo smo toga naučili. I današnji se čovjek neprestano divi i daje zavesti promatrajući svijet oko sebe misleći kako su neke stvari vječne. Divimo se ljepoti prirode koja nas okružuje, ljepoti i veličini današnjih građevina, divimo se uspjehu slavnih osoba, ponosimo se svojim državama, kraljevstvima, političkim strankama, poduzećima, osobnim uspjesima, a tako lako zaboravimo kako to može za koji dan, godinu ili desetljeće postati ruševina kao i mnoge kroz povijest o kojima svjedoče brojne arheološke iskopine i čitamo u povijesnim knjigama.

No, budući da Isus govori o Hramu i njegovoj prolaznosti, htio bih nas podsjetiti naPavlove riječi: Braćo, zar ne znate, hram ste Duha Svetoga jer Duh Božji u vama prebiva. Stoga se Isusov govor o hramu može prenijeti na svakoga od nas osobno. Često smo očarani svojim životima. Zadivljeni smo svojom mladošću, ljepotom, snagom, znanjem, zdravljem i potrebne su godine kako bismo shvatili kako je sve to što vidimo i osjetimo, čemu se divimo i na što silnu snagu, vrijeme i novac trošimo, ustvari prolazno i smrtno. Nažalost tako lako zaboravimo kako smo puno više od ovoga smrtnog tijela, hram Božji i kako u nama prebiva besmrtni Božji duh. Blago onom tko to na vrijeme shvati i tko se od Isusa dadne poučiti.

Stoga ove Isusove riječi „Pazite, ne dajte se zavesti“ i „vrijeme se približilo“, valja ozbiljno shvatiti. Valja bdjeti nad svetošću svoga života, ali i života svojih bližnjih. Valja prepoznavati one koji zavode i ono što nas nastoji zavesti te odvesti daleko od Boga, daleko od spasenja. Reći će Isus: „Blago onim slugama koje Gospodar, kada dođe, nađe da tako rade!“

vlč. Josip Homjak, Župa bl. Alojzija Stepinca Virovitica