SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Blažotić: Borba protiv grijeha čini te sposobnim više ljubiti Boga i bližnjega

ČITANJA:

iz Prigodnih i zavjetnih čitanja (str. 190.-203.):

Iz 55,6-9;

Ps 51,3-6a;

Lk 7,36-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njim. On uđe u kuću farizejevu i priđe k stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag, kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut prema ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«

Sustolnici počeše nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Blažotić:

Poštovani slušatelji,

nalazimo se u korizmi, i još k tome u kvatrenom tjednu. Kvatre su dani na početku svakog od četiri godišnja doba u kojima Crkva intenzivnije moli i posti na određene nakane. Proljetne kvatre posvećene su pokori i obraćenju općenito. Stoga je i današnje evanđelje uzeto iz liturgije kvatri, izvrstan primjer obraćenja, kajanja i ljubavi prema Gospodinu. U poznatoj nam prispodobi Isus je na ručku kod jednoga farizeja kad ulazi jedna žena, javna bludnica, klekne pred Isusa, plače i ljubi mu noge, i kosom ih otire. Koja divna scena! Žena zna da nije dobro došla, zna da će je poprijeko gledati, da će je osuđivati, ali ljubav prema Isusu i pokajanje je jače.

Nema ljudskog obzira. Ljudski obzir je jedno veliko zlo. Tipična bolest pogotovo u manjim sredinama. Znate ono: što će ljudi reći? Hoću li se osramotiti, hoće li mi se rugati? Koliko često i sami mislimo više o tome što će ljudi misliti o nama, a manje što Bog misli o nama? Sramim li se javno priznati da sam katolik? Sramim li se upozoriti nekoga tko vrijeđa Boga? Zašto se sramim u javnosti prekrižiti prije ručka? Žena se nikoga ne srami, niti boji. Ionako svi znaju njezine grijehe. Ima apsolutno povjerenje da će joj Bog oprostiti.

Možemo se ovdje zgodno pitati: čega bi se sramio na posljednjem sudu? Upravo to ispovijedi čim prije i trudi se to promijeniti. Ili, zbog čega bi mi bilo najviše žao što nisam učinio, a znam da sam mogao? Nekoga posjetio, s nekim se pomirio i sl. E, to učini još danas, dragi prijatelju.

No, vratimo se evanđelju. Nakon iskazivanja ljubavi i kajanja žene prema Isusu, vidimo kako farizeji podmuklo osuđuju u srcu i Isusa i ženu. ‘Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena’ – klasičan primjer duhovne oholosti. Čovjek koji misli da ima malo grijeha i da je pravedan pred Bogom često je u napasti osuđivati druge. Kada čitamo životopise svetaca zapanjeni smo koliko su oni imali svijest o svojoj grešnosti i slabosti, a zapravo su bili sveci. Drugim riječima, što si bliže Bogu bolje vidiš koliko prljavštine ima na tebi. Upravo to neka nam bude poticaj da malo više analiziramo u ovoj korizmi gdje još moramo poraditi na sebi.

Bogu ne treba moja ljubav, moje služenje i kajanje, meni je to potrebno za obraćenje. Služeći Bogu stvaram predispoziciju da mi se oproste grijesi, da primim dar spasenja, da budem pobožanstvenjen, da svijetlim njegovim svjetlom za druge, za cijeli ovaj svijet. Služeći Bogu i ljubeći njega i bližnjega znak je da sam shvatio Isusovu poruku nama ljudima i tko je on za nas. Farizej to očito nije shvatio, pa mu je Isus mudro kontrirao.

Čuli smo prispodobu o dva dužnika jedan koji je bio dužan 500 denara, a drugi 100 denara. Gospodar je obojici otpustio pa pita Isus koji će ga od ove dvojice više ljubiti, i farizeji su rekli da će to biti onaj kojemu je više otpušteno. Drugim riječima, tko puno ljubi više mu se prašta i on automatski manje griješi. Borba protiv grijeha čini te sposobnim da više ljubiš Boga i bližnjega. Ili, kako je to još ljepše rekao sv. Augustin – ljubi i čini što hoćeš.

Vlč. Josip Blažotić, župnik u Velom Brgudu, Velim Munama i Vodicama.