SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Sijač Božje Riječi može i treba biti svaki vjernik

ČITANJA:

Heb 10, 11-18;

Ps 110, 1-4;

Mk 4, 1-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:

»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.

I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

da gledaju, gledaju — i ne vide,

slušaju, slušaju — i ne razumiju,

da se ne obrate

pa da im se otpusti.«

I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

Po Isusovom govoru i nastupu očito je, dragi vjernici, da se Isus nalazi u zemljoradničkom kraju. Jer, kada želi govoriti u prispodobama koristi slike i opise koji su poznati njegovim slušateljima. Zna Isus dobro da im samo na takav način može približiti vijest koja je toliko važna. Ovaj puta koristi sliku sijača koji sije sjeme. Naravno čini jedan veoma važan posao, bez kojega nema ploda, a samim time život i egzistencija njega i njegove obitelji dolazi u pitanje. Dakle, radi se veoma važnom poslu! Tako je i sa sijanjem Božje Riječi. Za onoga koji tvrdi da je vjernik ovo može biti istinsko pitanje – sijem li Božju Riječ? Ne odnosi se to samo na zaređene službenike Crkve. Sijač Božje Riječi može i treba biti svaki vjernik, jer to je, prije svega, stil života. Zato Isus ne govori samo svojim učenicima, nego govori svima koji su u tom trenutku slušači Njegove Riječi. Svojim učenicima daje dodatnu nastavu. Radi se o veoma važnoj životnoj lekciji. Zna Isus dobro, ako ne svladaju ovo gradivo, postoji velika mogućnost razočarenja, te raznih drugih problema.

Naravno taj i takav posao nije nimalo lagan i na to Isus uvelike upozorava. Ne znam kako ste iščitavali ovaj odlomak. Osobno sam tražio i pokoji zanimljivi detalj. Evo npr. kakav je omjer uspjeha i neuspjeha kod sijača. Ako se zadubimo u tekst svetoga Evanđelja vidjet ćemo da sjeme Božje Riječi leti kojekuda, pa Isus tako navodi da je sjeme palo uz put, na kamenito tlo, u trnje, dok tek u zadnjem dijelu govora kaže da je palo u dobru zemlju. I tu nadodaje napokon. Omjer nije obećavajući. Od 4 vrste tla, čak 3 su jalova. Govori se o 75% neuspjehu! Strašno! Možda si treba postaviti pitanje: ‘Treba li uopće počinjati s radom? Zašto da to činim kad je rezultat slab, a ja ću se uistinu potrošiti radeći!’

Svjestan je Isus svega toga – ljudi, pitanja, ljudskog života, patnje,… Zato svoju prispodobu, unatoč crnim statistikama, završava poticajnom mišlju. Ovaj zadnji dio sjemena je obećavajući. Iako se radi o „samo“ 25%, ipak se tu događa nešto lijepo i dobro. Upravo taj dio donijet će obilje ploda. Isus govori o mogućnosti umnažanja za 30, 60, 100 puta više. Evo lijepe vijesti. Dakle, ipak se isplati raditi, ipak nije sve toliko crno.

Kao svećenik, kao župnik našao sam se više puta u poteškoći jer nije sve ispalo kako sam htio ili zamislio. Evo prve opasnosti… zašto da radim kada ploda nema? No upravo ovim govorom Isus šalje jasnu opomenu – ne odustaj. Posao koji si započeo ne donosi plod „preko noći“. Stoga radi i nastoj, a za plodove ne brini.

Sjećam se dobro jedne upute koju sam dobio kao đakon od župnika gdje sam bio na đakonskom praktikumu: Radi, radi, radi! Možda će nešto biti! Nije ohrabrujuće, ali je kruta istina, jer progovara iskustvo. Na tom savjetu sam i danas veoma zahvalan.

U razmišljanju nad ovim odlomkom svetoga Evanđelja vidljive su dvije istine o čovjeku. Ovdje je čovjek i sijač i tlo. Da bi sijač bio dobar, vrijedan i marljiv, prvo mora biti dobro tlo. Jer ako radi uz put, ako je njegova nutrina kamenita ili je zakorovila u trnje nema prilike da se Božja Riječ primi i donese ploda. A ako nema ploda u mome duhovnom životu, koji uvelike ovisi o Božjoj Riječi, nema ni dobroga sijača iste Riječi. Evo zgodne usporedbe za naše vrijeme i za naše živote. Također, evo i poticaja da svoj život učinimo plodnim tlom gdje će sjeme Božje Riječi padati i obilan rod donositi. Sjeme – Božja Riječ nije problem, sjeme je uvijek dobro. Problem može biti u tlu, tj. u sijaču.

Gospodin ne traži savršeno tlo ili savršenog sijača. Traži samo otvorenost prema Njemu. A s vremenom, ustrajnošću, naporima, trajnim radom postat ćemo tlo i sijači po Božjoj mjeri.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija