SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Sigurnost u poslanju radnika u žetvi Gospodnjoj počiva u Gospodinu samome

ČITANJA:

vl: 2Tim 1, 1-8 (ili: Tit 1, 1-5);

Ps 96, 1-3.7-9a.10;

Lk 10, 1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.

Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se Kraljevstvo Božje!'”

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

Uvijek kada pristupim knjizi iz koje trebam pročitati ili navijestiti riječi Svetoga Pisma, volim pogledati redak koji se nalazi prije samoga čitanja, psalma, svetoga Evanđelja. Smisao tog retka jest da ukratko uputi u smisao onoga o čemu ćemo čitati ili slušati dok se budemo bavili odlomkom Svetoga Pisma. Tako sam činio ranije dok sam bio čitač u crkvi, kada sam preuzeo službu lektora, a zatim i primio sveti red i postao đakon. A isto činim i danas kao prezbiter sa službom župnika. I mogu reći da mi uvelike pomogne taj kratki opis. Jednostavno u malo prostora opiše ono što je važno. To je definicija pojedinog svetopisamskog odlomka, mogli bismo reći.

Možda ćete se zapitati zašto je to sada toliko važno i zašto je potrebno o tome govoriti? Na to me ponukao upravo redak koji sam našao ispred odlomka evanđelja po Luki koji nam se danas nudi. Stoji veoma jednostavno: ‘Žetva je velika, ali radnikâ malo’. I evo već opasnosti – prva misao kojom sam se počeo baviti jest govor koji će biti vezan uz duhovni poziv, uz svećeništvo i redovništvo. Kako i ne bi? Ovo je jedan od redaka koji će se redovito naći kada se govori na tu temu. A još kada se prisjetimo da je danas spomendan svetih Timoteja i Tita koji su bili biskupi, upravo ljudi duhovnoga poziva. Logično razmišljanje, reći ćemo.

Ali upravo ovdje se očituje ona velika opasnost površnog čitanja Božje Riječi. Stoga Božju Riječ treba temeljito i cjelovito čitati. Ili još bolje rečeno – treba je temeljito i cjelovito slušati. Ako bismo se upustili u takav posao s ovim odlomkom, čuli bismo, osim molbe za novim dobrim radnicima kako je Gospodin u akciji, te kako rad u toj žetvi povjerava mnogima. Uz dvanaest apostola, koje izabire, ima ih uvijek uz sebe, poučava ih,… sada odabire još učenika – poslanika, kojima daje poslanje. I ne radi se o duploj mjeri, tek novih dvanaest, nego odabire čak šest puta više učenika i daje im poslanje, koje se sastoji u naviještanju blizine Kraljevstva Božjega.

Zamislite, sam Gospodin šalje i u Njegovo Ime treba ići. Kako to nama zvuči primamljivo! Ali prije nego li se zaletimo u razmišljanju kako bi to bilo lako da smo mi u pitanju i da se nama ponudi, trebamo postati svjesni da se ne radi o nekoj pukoj avanturi u koju ću otići, pa što bude. Sam je Isus tu veoma jasan. Čak govori o težini toga puta i ozbiljnosti toga poslanja. Evo Njegovih riječi: ‘Evo, šaljem vas kao janjce među vukove’. Isus govori o opasnostima koje vrebaju. Usporedba koju koristi govori o stanju bespomoćnog čovjeka kojemu su izgledi veoma slabi.

I kao da to nije dovoljno! Isus nastavlja: ‘Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte’. U našem govornom miljeu mogao bi se čuti komentar ove vrste: ‘Pa dobro Isuse što hoćeš? Trebam ići, a nikakvu sigurnost nemam! Pa što je sad to?’ I stvarno, nema riječi o sigurnosti, samo o opasnosti.  Ali u tome i jeste veličina ovog poziva i svjedočenja. Sigurnost koju svijet traži ovdje se ne nudi. A sam Isus želi reći da je ne trebamo niti tražiti. Jedina sigurnost u ovakvom poslanju počiva u Gospodinu samome. Stoga, onaj tko želi biti istinski radnik u žetvi Gospodinovoj, nužno se mora riješiti sigurnosti koju će tražiti u svijetu i od svijeta, te u isto vrijeme okrenuti se potpuno Gospodinu. To je čin istinskoga povjerenja i takve radnike – svećenike, redovnike, laike,… – Gospodin i treba u svojoj žetvi.

Znali su to dobro sveti Timotej i Tit, vjerni pratitelji svetog Pavla. O sigurnosti u svijetu toga doba, nema govora. Njih tada, a nas sada Gospodin poziva i daje nam poslanje. Na svakome od nas je da Mu odgovorimo.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija