SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Ne zaboravimo da je Gospodin s nama u trenucima životnih oluja

ČITANJA:

Heb 11, 1-2, 8-19;

Ps Lk 1, 69-75;

Mk 4, 35-41

Tekst evanđelja:

U onaj dan uvečer reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.

Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

Odlomak svetoga Evanđelja koji je danas pred nama opisuje jedan nemili događaj koji se dogodio Isusovim učenicima u trenutku kada su se našli na Genezaretskom jezeru. Na Isusov nagovor uputili su se lađom preko Genezaretskog jezera, jer je trebalo stići do drugog odredišta. Kako to nije putovanje od nekoliko minuta, zadesila ih je oluja i veliki strah se uvukao u njih.

Do sada, namjerno sam ispustio spomenuti da je i Isus s njima, iako je to vidljivo iz teksta. Ovdje nije pitanje Isusove prisutnosti za njih, nego njihove odsutnosti u odnosu na Isusa. Za razumjeti je strah koji se uvukao u srce apostola. U konačnici, radi se o iskusnim ribarima koji su dobar dio svoga života proveli na vodi i jako dobro poznaju zakonitosti vode, kao i opasnosti koje vrebaju. Tko zna što su sve vidjeli za svoga ribarskog života, koliko nezgoda ili  možda čak slučajeva utapanja. Uostalom, lađa kojom plove nije veliko plovilo i vjerojatno im je poznato koliko bi se novonastali valovi mogli poigrati lađom, ali i njihovim životima. Možda tu leži razlog njihova velikog straha. Zato i dolazi onaj istinski vapaj, krik prestravljenih ljudi Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?

Interesantno je da Isus u tome trenutku spava. Kao da nije čuo što se oko Njega događa. Zato Ga bude i upućuju Mu pitanje puno brige i nevjerice. Čini mi se da je ovo ključni dio koji bi nam trebao zaokupiti pažnju. Radi se o brizi/strahu i nevjerici/nevjeri. Kao da su zaboravili tko je s njima i kao da su smetnuli s uma da im se u Njegovoj prisutnosti ne može ništa dogoditi. Iako im je životna situacija kritična, čak na granici smrtne opasnosti, povjerenje u Onoga koji sve može bilo bi od puno veće koristi. Vidimo da je do kraja Isus izvukao situaciju i zaista im se nije ništa dogodilo, sretno su stigli na odredište.

O njihovom strahu i za njihovu vjeru interesira se i sam Isus. Otkriva im da je u njihovom životu straha previše, a vjere malo: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? To je Isusov prijekor učenicima u onoj situaciji. Ali isto tako to može biti prijekor i nama danas. Jer očito da je poredak stvari poremećen i da je potrebno preslagivanje životnih i vjerničkih prioriteta, kako bi sve bilo na svom mjestu.

Isus nam želi reći – kada je On prisutan u našem životu ne trebamo strahovati, ne trebamo stvarati paniku oko pojedinih situacija. Potrebno je sjetiti se koga smo pustili u svoj život, tko je s nama. I nastaviti život bez straha. Naravno, ako zaboravimo da je Isus dio našega života ili još gore, ako Ga zanemarimo u svom životu, na površinu će isplivati brojni strahovi, jer nema sigurnoga oslonca, onog čvrstog tla po kojem tako slobodno i opušteno hodam.

Problema i nepovoljnih situacija je bilo, ima ih i bit će. Bog ih neće maknuti iz našega života, niti će nas štiti tako što će nam podariti život bez problema. Uvjeren sam da je suprotno od toga. Uvjeren sam da će svakoga od nas, s vremena na vrijeme, udariti strašna oluja u kojoj treba znati izdržati. Upravo tu ćemo biti na kušnji i kroz naše razmišljanje i postupke bit će nam jasno tko smo zapravo. Tu je pitanje hoćemo li zatražiti zaštitu od Gospodina ili ćemo u strahu gledati što se događa, misleći da smo potpuno bespomoćni? Hoćemo li pustiti da u takvim trenutcima u našem životu kraljuje Krist ili strah? Nije problem uplašiti se, ali će biti problem ukoliko nema vjere, onoga istinskog povjerenja da Gospodin sve vodi na dobro.

Dao nam Gospodin da Mu u svakom trenutku života znamo za darove zahvaljivati, a u trenutcima životnih oluja, puni vjere, sjetiti se da je On s nama.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija