SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Puškadija: Ne zaboravimo svoju povezanost s Bogom koji nam daje: dostojanstvo, smisao i ljepotu

ČITANJA:

od dana: Tob 2,10-23;

Ps 112,1-2.7b-8.9;

Mk 12,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Puškadija:

Jeste li čuli za Prokrustov krevet? Heroj Tezej iz grčke mitologije ubio je Prokrusta, koji je pod izlikom – da svi ljudi budu s njim isto visoki, iliti jednaki – ubijao ih je ili sakatio. Naime, kad bi zarobio čovjeka, položio bi ga u svoj ležaj i ako je ovaj bio predugačak, odsjekao bi mu glavu ili noge, a u slučaju da je bio prekratak onda bi ga istegnuo dok mu opet ne bi otkinuo glavu ili noge. Čitajući grčku mitologiju, možemo pustiti mašti na volju i misliti si što je sve u stanju izmisliti ljudski um? Kakvih sve čudnih, nakaradnih i bolesnih priča ima s kojima su se ljudi plašili ili možda čak i naslađivali? Sreća da tih mitskih čudovišta i njihovih metoda nema u našem stvarnom svijetu … Hmmm, ako ih je i bilo valjda ih danas više nema. Ili ipak ima?!

Čitamo u današnjem evanđelju kako k Isusu dolaze ljudi iz dvije najutjecajnije sljedbe, stranke, članovi uglednih obitelji – elita onoga vremena. Ljudi su to suprotnih svjetonazora kojima je u tom momentu ipak jedno bilo zajedničko – pa su stvorili „umjetnu koaliciju“ i smislili – kako diskreditirati i ušutkati Isusa? Žele Isusa poniziti i optužiti za nelojalnost prema ili vlastima ili prema narodu. Taj njihov zajednički interes umotan je slatkorječivim laskanjem u „veeeeliku brigu za narod“, koji je na rubu egzistencije, očaja i strpljenja. Mislili su: što god da odgovori, navući će na sebe bijes svog naroda ili stranih interesa – Rima. Isus se nalazi u savršenoj zamci, a oni čekaju spremni. Samo je pitanje, hoće li ga rezati ili istezati? No, još nije došlo vrijeme za to.

Isus u njihovu jednadžbu postavlja još jedan bitan parametar kojim rješava njihovu tobožnju zabrinutost. Kaže im: „Dajte caru carevo, a Bogu Božje!“ Bez Boga ova paradigma nema smisla. Zanemariti Boga isto je kao i promatrati i tumačiti primjerice neku biljku, stablo, bez da uzimamo u obzir njezin korijen o kome ovisi njezin rast, oblik, ljepota i sam život. I čovjek, njegovo dostojanstvo, ljepota, snaga i život ovise o povezanosti s Bogom! Ako se ta veza prekine, događa se isto što i sa deblom nekog stabla. Ono pada, biva manipulirano i iskorišteno u nečijem interesu. Kad deblo padne možeš ga tada istezati i rezati, činiti mu što te volja – sve ono što nisi mogao kad je bilo uspravno i jedno sa svojim korijenom.

Isto je i sa čovjekom. Ako zanemari svoju povezanost sa izvorom svojega života – s Bogom – koji mu daje ljepotu, dostojanstvo i smisao, pa izmanipuliran laskanjem mora birati između poluistina, pazeći pri tom da nekoga „ne povrijedi“ i bude takoreći „politički korektan“; jer, kao, nema apsolutne istine nego je sve jednako vrijedno i važno i po onoj našoj staroj – „ne bi se štel zameriti“ – za čas se nađeš nemoćan kao na Prokrustovom krevetu, gdje se „režu glave“, „natežu“ činjenice i „ubija istina“ – a sve pod vidom „veeelikog humanizma, tolerancije i tzv. korektnosti … Zvuči li vam poznato? Svaka sličnost s grčkom mitologijom je namjerna.

Zato, budite savjesni! Sudjelujte aktivno u životu društvene zajednice, ali nemojte zaboraviti svoju povezanost s Bogom koji nam daje: dostojanstvo, smisao i ljepotu – s kojim se osjećamo: vrijedno, voljeno, slobodno i prihvaćeno. Dajte Bogu Božje!

Vlč. Ivica Puškadija, stariji – župnik Župe sv. Majke Terezije u Starigradu Koprivnici