Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Lastovčić: Prepoznajemo li Isusa i prilazimo li mu s vjerom?

/ sd

ČITANJA:

Post 1,1-19;

Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c;

Mk 6,53-56

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Lastovčić:

Ulomku današnjeg evanđelja prethodi čudesno umnažanje kruha. Isus ulazi u odnos s Ocem u molitvi na gori dok se učenici cijelu noć bore s olujnim morem i vjetrovima. Isus dolazi u zoru i umiruje oluju. Konačno dolaze na obalu, umorni i iscrpljeni. Potrebno je ponovo obnoviti snagu kako bi mogli dalje. Novi dan, a i tjedan je pred nama. Vjerojatno već svi prigovaramo i mrmljamo kako nam je teško, kako se nismo odmorili za vikend, kako nam se ne da raditi, kako jedva čekamo kraj tjedna, kako čekamo ljeto. Dobro došao u stvarnost života! Još nisi ni započeo, a nikako da blagosloviš trenutak u kojem živiš.

Učenici trebaju shvatiti da za Isusa, a posljedično i za njih, predaha nema. Ljudske potrebe nisu samo vezane uz glad i sitost, odmor. Istina, to su jedne od osnovnih ljudskih potreba. Ali kada se čovjek nasiti vidi da mu još mnogo toga nedostaje da bi živio sretan, ispunjen život. Mnogi kažu: samo da je zdravlja. Zdravlje je važno, ali nije najvažnije u životu. Jer mnogo je zdravih ljudi koji su nesretni, ogorčeni, prazni…. s druge strane su oni koji su po ljudskim kriterijima bolesni, a u dubini svoga bića su zdravi… I u bolesti nose osmijeh, ne predaju se, u bolesti opraštaju i ljube, u bolesti ne misle na sebe nego na druge, ne kukaju, ne prigovaraju. I umjesto da drugi njih nose oni u svojoj bolesti nose druge.

Kroz ovaj tjedan naše misli su usmjerene na Isusa kao liječnika. Izvrsni liječnici nisu samo oni koji liječe i ozdravljaju bolesne nego s ljubavlju gledaju cjelovito na čovjeka ne zanemarujući sve ostale potrebe čovjeka i okolnosti u kojima čovjek živi.

No, vratimo se na one bolesne koji se ne mogu nositi sa svojom situacijom, sa svojom bolešću bez obzira kako se ona zvala. Odnosno na one koji donose bolesnike pred Isusa. Jer nemoćnome i oboljelome potreban je netko tko će biti uz njega u njegovim potrebama, osamljenostima, patnjama. U evanđelju vidimo kako Isus nije samo onaj koji liječi nego i onaj koji uspostavlja nove odnose.

Dotaknuti se Isusa znači vratiti svoje postavke na stvarnost prvog čitanja, na stvaranje života: I vidje Bog da je dobro. Čovjek često zaboravlja da je stvoren dobar. Da grijeh nije nešto što je prirodno čovjeku i svijetu. Naprotiv, grijeh uništava sklad između čovjeka i Boga, između ljudi, između čovjeka i svega stvorenoga.

S Isusom događa se resetiranje čovjekova bića. Isus donosi istinu u temeljima našega bića. Bez obzira na sve tmine koje nas okružuju, Bog je u nas upisao svjetlo života. U punini vremena poslao je svoga Sina da nam pomogne u borbi, kako se naše svjetlo ne bi ugasilo. Isus nas oslobađa tame grijeha i uvodi u svjetlost novoga života! Kako bi uopće mogao dohvati Isusa moraš ponajprije znati ispustiti ostale sigurnosti u životu.

U ovom ulomku ne navode se konkretne bolesti. Ne razlikuje duševne, duhovne ili pak tjelesne bolesti – sve su bolesti samo veliki izričaji goleme ljudske nevolje i patnje čovječanstva. U tim bolesnicima možemo prepoznati bijedu paloga čovječanstva i danas. Ono je trajno paralizirano grijehom i bijedom. U tim bolesnicima prepoznajemo i svoju vlastitu bijedu. Isus poznaje korijen bolesti. Za Isusa čovjek nije samo broj ili neka dijagnoza. U ovome svijetu prepunom različitih bolesti, jada i bijede, prljavštine i zlobe Isus ostaje naše jedino zdravlje, naša jedina sigurnost.

I na kraju nekoliko pitanja za tebe i mene: Prepoznajemo li mi Isusa?

Provodimo li vrijeme s njim, razmišljajući o njegovoj Riječi, zahvaljujemo li ikada ili samo tražimo da ispunjava naše prohtjeve poput nekog aparata?

Ili ga dovoljno poznamo na temelju odlaska na mise jednom tjedno ili jednom godišnje? Ili možda na temelju vremena koje provodimo s njime u prirodi ili osami, trčeći, sjedeći, spavajući, slušajući snimke sa seminara? Jer nam Crkva i ljudi u crkvi nisu potrebni i ne želimo lizati oltare, a i popovi samo popuju nešto što sami ne žive?

I ti i ja se možemo opravdavati svime i svačime ali to nam ne jamči da smo bliže Bogu od drugih. Lako se može odgoditi da nas ljudi koji ga prvi put susretnu lako prestignu u vjeri i ljubavi.

Ova slika prepoznavanja i oblijetanja po svem kraju otkriva nam određeni intenzitet s kojim su ljudi tražili Isusa. Oni koji ne kreću i koji su pasivni u vjeri nisu Isusa ni prepoznali. Prepoznaješ li ti Isusa? Koliko napora si ovih dana uložio da prepoznaš Isusa u svetoj ispovijedi i misi, u sakramentu svete ženidbe ili svetoga reda koji si zapostavio, da potražiš Isusa u djeci koja su nemoćna pred porocima društvenih mreža i interneta ili u starijima, nemoćnima I bolesnima?

Što su imali na umu ti ljudi koji su ga tražili? OZDRAVLJENJE. Koliko ti dugo čekaš da se nešto dogodi, a ništa se ne događa? Predugo. Zašto se ništa ne događa? Jer nisi stao pred pravoga Isusa nego si ga zamijenio s nekim ili nečim. Isus je donositelj pravog ozdravljenja odnosno spasenja, a mi ga samo trebamo dotaknuti s takvom vjerom u njega. Moli Gospodina da ti pomogne da ga prepoznaš u vjeri, i da s takvom vjerom prođeš kroz mjesta gdje živiš i radiš. Moli Ga da pokrene u tebi sve tvoje snage da prineseš sve one koji su u potrebi u najbližoj crkvi gdje je živa njegova prisutnost, da ih doneseš pred svete sakramente ispovijedi, euharistije, pomazanja i posvećenoga života. Danas ti Isus želi otkriti tvoje istinsko poslanje!

Vlč. Ivan, župnik zagrebačke župe Sv. Ivan Krstitelja

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja