SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Lastovčić: Jesmo li svjesni da je sve što primamo darovano od Oca?

ČITANJA:

Post 3,9-24;

Ps 90,2-6.12-13;

Mk 8,1-10

Tekst evanđelja:

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Lastovčić:

Isus ne dopušta učenicima otpustiti svijet koji je s njime već tri dana kako ljudi ne bi klonuli putem. Ne želi ih ostaviti u njihovoj bijedi i siromaštvu, iscrpljene i nezaštićene. Umnaža kruh izričući blagoslov. Zbilja umnažanja kruha nastavlja se u svakoj euharistijskoj gozbi. Trebamo biti svjesni da ništa nemamo i da sve što primamo je od Oca darovano. Čovjek koji je zatvoren u bijedu samoodržavanja vlastitoga života i ne vidi potrebe drugih ne može biti dionikom nebeske gozbe. Učenicima se događa grijeh zaborava svih dobročinstava koja je Bog iskazao nad izabranim narodom hranivši ih u najtežim trenutcima. Učenici žive u strahu i strepnji baš kao i Mojsije koji se bojao da ga narod ne kamenuje. I ovdje Isus preduhitruje zdvajanje baš kao što je to činio u prošlosti šaljući manu za svaki novi dan.

I danas mnogo je ispruženih ruku koji traže komad kruha da se nasite i da nasite svoje bližnje, onih koji su nemoćni i iscrpljeni i nemaju snage vratiti se k svojim obiteljima… I onih koji nemaju toploga doma ni onih s kojima bi svoju tugu podijelili. Usred velikog mnoštva jedino Isus pruža ono od čega možemo živjeti, jedino on umnaža ono što nitko drugi ne može umnožiti. Novi Mojsije koji nas hrani neprolaznom manom, domaćin koji daje svojim ukućanima kruha u pravo vrijeme i u izobilju. Živi kruh koji je sišao s neba i stavlja se u ruke onih koji su tako olako htjeli odustati od mnoštva. Koja poruka za današnje vrijeme i današnje učenike.

”Žao mi je ljudi”, kaže Isus. Imamo li mi srca osjetiti glad ljudi koji nas okružuju ili smatramo da oni nisu naša briga. Prepuštamo li drugima da se sami snalaze jer sami ne znamo hoće li biti dovoljno za nas? Koliko računica i kalkulacija u našim životima. I dok ne želimo imati često puta posla s tuđom bijedom ni vlastitu bijedu ne vidimo. Ne vidimo koliko smo uskogrudni ili bolje rečeno hladna i kamena srca. Naš Bog je Bog koji ne štedi, koji daje obilato. Koji samoga sebe predaje i lomi se da ne bi oskudijevali. Isus od nas ne očekuje da ćemo mu prinijeti puno… jer bijedni smo i nemamo dovoljno da bi sebe održali na životu. Ali on zna što učiniti s našim siromašnim životom – kako ga pretvoriti u dar drugima. I na kraju još samo jedna rečenica: A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Ova rečenica govori o preobilju mesijanskog vremena koje su prorekli proroci (usp. Iz 25, 6; Ps 78, 19-20) te uključuje Isusovu preobilnu ljubav za čovječanstvo koja se i danas očituje u euharistiji.

Konačno, Isus je htio dozvoliti učenicima udio u svojoj službi iz ljubavi prema mnoštvu. Papa Franjo kaže: „Gospodin nas tjera da hodamo tim putem, putem služenja, dijeljenja, davanja; i ako dijelimo, onda ono malo što imamo, ono malo što jesmo, postaje bogatstvo. Jer Božja snaga – a to je snaga ljubavi – dolazi do našeg siromaštva i preobražava ga. Zapitajmo se zato danas: dopuštam li sebi da Isus preobrazi moj život? Kako izgleda moje blagovanje u mojoj obitelji? Uživam li ne samo u hrani nego u blagoslovu koji mi je darovan po članovima moje obitelji? Ili za stolom sjedim ne doživljavajući nikoga oko sebe? Onaj koji ne poštuje zajedništvo obiteljskoga stola, kome je u vrijeme blagovanja bitniji mobitel, televizor ili svađa nema što raditi na svetoj misi… Jer ako ne razumije ovozemaljsku stvarnost koju Gospodin blagoslivlja ne razumije ni svetu euharistiju. Reci danas Gospodinu: Gospodine, ja sam siromašan čovjek. I to siromaštvo stavljam pred tebe…ne za sebe nego za druge… blagoslovi i umnoži ovo malo što imam kako bi drugi u svemu onom što jesam, što živim, mogli prepoznati Tebe.

Vlč. Ivan, župnik zagrebačke župe Sv. Ivan Krstitelja