Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Lastovčić: Bog uvijek daje obilnije od onoga što mi tražimo

/ sd

ČITANJA:

Post 2,18-25;

Ps 128,1-5;

Mk 7,24-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Lastovčić:

Isus ide prema Tiru i Sidonu, poganskim gradovima koji su bili poznati i po okultizmu, vračarstvu i magiji. Mogu li u ljudi u takvom okruženju prepoznati Onoga koji oslobađa srce od posljedica takvoga načina života? A Isusa njegovi ne prepoznaše. Odnosno, odbaciše. Na pamet mi dolazi rečenica: Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. Izabrani narod imao je sve, a živjeli su kao da nemaju. Imati ili ne imati vjere izgleda nije pitanje nacionalnosti, prostora i vremena ili statusa u društvu nego je pitanje stanja našega srca prema istini koja oslobađa.

Što to imam, a što nisam kupio? Što je ono što mi je darovano, a tako je sveto? Dar života. Ova žena pokazuje kako majčinsko srce ne poznaje granice. Ni sam Isus ne poznaje granice u iskazivanju milosrđa iako nam se na prvi pogled ne čini tako. Žena ide za povorkom Krista i apostola. Viče, zaustavlja ga i izgovara: „Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov“. Ako bismo dublje sagledali ovo obraćanje, mogli bismo zapravo ustvrditi da ga ova žena prepoznaje kao Boga (Gospodin) i kao čovjeka (Sin Davidov).

Iako Isusovo odbijanje izgleda grubo i oštro Isus u ovoj ženi reže i raskida ljudske uvjetovanosti vezane uz spasenje. Isus nastupa kako se očekuje od jednog pripadnika izabranoga naroda. Židovi su sve one narode koji su lišeni Božje objave (pogane) nazivali psima. Isus govori ono što učenici razmišljaju odnosno kako razmišlja većina Židova. Želi ih potaknuti i otvoriti da služe svim narodima. Isus ruši granice između muškoga i ženskoga i između Židova i pogana. Želi dovesti do obraćenja, zaokreta ne samo u životu ove žene nego i svojih učenika.

Isus u razgovoru sa ženom kao da izrezuje komadić po komadić do sad stvorenih slika o odnosu Boga prema izabranom narodu i poganima i propitkuje ih u otvorenom dijalogu pred samim učenicima. I mi ulazeći s nekim u razgovor ulazimo neminovno i u odnos s drugim osobama. Često nam neki razgovori i nisu ugodni, ali su iscjeliteljski i spasonosni jer nam na kraju otkrivaju pravu istinu o nama samima i stvarnostima oko nas.

Zloduh dolazi kada se okrenemo od Boga i mislimo da možemo sami živjeti svoj život i upravljati stvarnostima koje nas okružuju. Ne piše gdje i kada je zloduh zahvatio njezinu djevojčicu i što je ta majka činila prije da svoje dijete spasi. Možda je Isus kao i mnogima danas bio posljednja slamka spasa?

Bilo kako bilo njezin vapaj trebao je protresti živote farizeja, pismoznanaca i učenika, živote kojima je ponajprije Isus došao kao odabranima. No, Pisma svjedoče kako ga je vlastiti narod odbacio. Oni kojima je Bog podao preobilje svoje ljubavi na stolu gdje ih hrani najboljim kruhom žena shvaća da su dovoljne samo mrvice kako bi njezina kćerka bila oslobođena. Shvaća da što je u Boga malo za naš život preobilno.

Isus nadilazi sve uvjetovanosti i zakone koje dijele ljude, zakone naroda, obitelji, bolesti, opsjednutosti pa i same smrti. Isus daje priliku za novi život u slobodi ne samo djevojčici nego i njezinoj majci. Isto tako i žena zaboravlja sve granice i ograde koje je dijele od drugoga naroda, zaboravlja posve sebe, zaboravlja na vlastiti ponos.

Žena shvaća da se jedino pred Isusom može srušiti stari svijet koji zarobljava život njezine kćerkice, a posljedično i njezin život. Jedino Isus može prekinuti to opsjednuće koje je izraz krajnje udaljenosti od Boga i spasenja.

Mnogi roditelji danas stoje sa svojom djecu u predvorju pakla i pitaju se gdje su pogriješili i kako spasiti svoje dijete. Čovjek se s vlastitom patnjom zna nekako i pomiriti. Često nam daleko teže pada patnja dragih nam i nama povjerenih osoba. Sirofeničanka na tragičan način utjelovljuje u sebi svu patnju i bol zbog patnje bližnjega, drage osobe. Ali utjelovljuje i veličinu vjere koja često nama nedostaje. Vapaj odjednom postaje tiha molitva. Ona najprije traži milost, zdravlje za kćerkicu, a Isus daje samoga sebe. Ona traži mrvice, a dobiva živi kruh koji je sišao s neba. Bog je uvijek veći od svih naših prohtjeva i uvijek daje obilnije od onoga što mi tražimo. Bog nikada nije skroman u svom darivanju! Dopusti danas da i tebi daruje više od onoga što tražiš, dopusti da ti daruje samoga sebe!

Vlč. Ivan, župnik zagrebačke župe Sv. Ivan Krstitelja

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja