SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Hrvoje Zovko: Prebiri Božja djela u svome životu kako bi se neprestano rađala nova!

ČITANJA:

Br 6,22-27

Ps 67

Gal 4,4-7

Lk 2,16-21

Tekst evanđelja:

I pohite pastiri te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.

Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Dragi brate i draga sestro, hvaljen Isus i Marija!

Koliko smo puta izrekli riječi: “I riječ je tijelom postala i prebivala među nama”? Zaista, mnogo smo puta to učinili moleći molitvu “Anđeo Gospodnji”, te tako, možda i ne znajući, izrekli riječi četrnaestoga retka prvoga poglavlja Ivanovog evanđelja. Upravo taj redak koji nam je često na usnama, temelj je svetkovine koju danas slavimo – svetkovina Marije Bogorodice. Marijino božansko majčinstvo definirano je na koncilu u gradu koji nosi ime Efez prije otprilike 1600 godina, to jest 431. godine. Isus je, dakle, Riječ koja je tijelom postala, Riječ koja je preuzela ljudsku narav u krilu majke Marije. Ukoliko je Marija uistinu Isusova Majka (usp. Mt 1,25), a Isus uistinu Bog od prvog trenutka njegovoga začeća, tada je Marija uistinu Majka Boga – Bogorodica (grč. Theotokos [Θεοτόκος]).

Na samom početku Nove godine Crkva pred nas stavlja upravo svetkovinu sv. Marije Bogorodice. Početak evanđelja koje smo čuli označen je svojevrsnom akcijom, dinamikom, trkom, brzinom. Glavni akteri toga početka su pastiri koji su primili navještaj. Naime, „anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« (Lk 2,10-12). Nakon navještaja „pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama“ (Lk 2,16). Evanđelist nam piše kako su apostoli sve što je pred njima pogledali, a zatim ispripovijedali ono što im o djetetu bijaše rečeno. Vidimo jedan lijepi uzorak iskrenih

tražitelja, lijep uzorak kršćanskog života. Nakon što su potaknuti (1) čine jednu akciju, tj. pohite (2). Ne slijede nikakvi zaključci, nego promatranje (3), gledanje, možemo reći šutnja i iščekivanje, kako bi tek na koncu i oni progovorili (4), ispripovijedali ono što im je o djetetu bilo rečeno.

Mi na početku godine razmišljamo o pastirima koji su spremni čuti Božji poticaj (1), a tek onda djelovati (2), nakon toga opet zastati i promatrati (3), a tek na koncu govoriti (4). Možemo se zapitati, koliko često činimo stvari suprotno? Naime, bez osluškivanja činimo akcije te tako postajemo žrtve vlastitih inicijativa. Jedna od ovogodišnjih odluka može mi biti upravo to da prije donošenja odluka stanem na loptu i pitam se što Gospodin misli, što bi On učinio.

No, vratimo se na događaj evanđelja. Nakon što su pastiri ispripovjedili ono što im je naviješteno, „svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. (Lk 2,18). Pitamo se, zašto nam Crkva na svetkovinu sv. Marije Bogorodice daje jedno evanđelje u kojemu s jedne strane stoje pastiri koji igraju glavnu ulogu, dok je Marija, s druge strane, najpasivniji akter događaja? Međutim, Marija, premda na prvi pogled pasivna, kao majka novorođenoga djeteta događaj rođenja u svojoj šutnji proživljava puno dublje i snažnije od ostalih. Ona sve što se oko nje govori i događa proživljava ne samo puno snažnije, nego neprestano. Kaže nam evanđelist: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19).

Neka ti Marija svojim zagovorom i primjerom pomogne u tome da u svome životu, od začeća do smrti vidiš Božju ruku i Božji trag. Prisjećaj se redovito Njegovih dodira u svome životu i prebiri ih u srcu, jer tvoje je srce sastavljeno od onoga što u srcu prebireš. Pitam te, što ti prebireš u svome srcu? Prebiri Njegova djela u svome životu kako bi se iz života neprestano rađalo ono što je Božje!

Vlč. Hrvoje Zovko