SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Hrvoje Zovko: Ne žrtvuj druge, žrtvuj se za druge!

ČITANJA:

vl.: 1Iv 1,5 – 2,2;

Ps 124,2-5.7b-8;

Mt 2,13-18

Tekst evanđelja:

Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje,

kuknjava i plač gorak:

Rahela oplakuje sinove svoje

i neće da se utješi

jer više ih nema.

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Dragi brate i draga sestro, hvaljen Isus i Marija!

Pred nama se nalazi blagdan Nevine dječice, tj. pokolj nevinih. Slušamo epizodu Evanđelja po Mateju (usp. Mt 2,1-16), u kojoj Herod Veliki, kralj Judeje, naređuje pokolj djece kako bi ubio Isusa, o čijem su ga rođenju u Betlehemu obavijestili mudraci. Prema evanđeoskoj pripovijesti, Isus je izbjegao pokolj jer je anđeo upozorio Josipa u snu, naredivši mu da pobjegne u Egipat; tek nakon Herodove smrti Josip se vratio, nastanio se u Galileji, u Nazaretu.

Ovaj događaj potpuno je kompatibilan s Herodovim načinom života, razmišljanjem, karakterom i političkim djelovanjem. Njegova represivna politika, osjećajući opasnost od uzurpacije, dovela ga je do toga da se nije ustručavao u nekoliko navrata ubiti ženu, tri šogora, svekrvu, troje djece i nekoliko stotina protivnika.

Imamo pred sobom s jedne strane one koji su nevini, nježni, one koji stoje na početku i trebaju tek započeti svoj život, one koje se uistinu ne može ni zašto kriviti, one koji ničime nisu mogli zaslužiti kaznu i koji jedini ne mogu predstavljati prijetnju. Kako je onda moguće da jedan čovjek u nježnosti, nevinosti, ljepoti, nedužnosti, skromnosti vidi prijetnju? Kako je moguće da netko u životu koji je tek započeo, u cvijetu koji tek pupa, vidi prijetnju? Kako je to moguće? Zašto se i mi opredjeljujemo za takva djela? Ako to ne činimo da istoj razini, ubijajući one nevine u bilo kojem smislu, jer nevino može biti dijete, podređena osoba na poslu, prijatelj, itd…, onda zasigurno na nižoj razini oduzimajući drugima ono dostojanstvo koje im je dao isti Bog koji je i u mene udahnuo dah života.

Ono što dovodi do takvih djela zove se idol. Kada od nečega što vrijedi kao mi ili manje od nas učinimo boga, tada postajemo sposobni žrtvovati sve što nam na putu njegovanja toga idola stoji. Međutim, ako je tvoj život određen nečime što vrijedi manje od tebe, tada kriteriji postaju vrlo nejasni. Tada čovjek, radeći rupe u svojoj savjesti, malo po malo postaje osoba koja s velikom lakoćom opravdava svaki leš preko kojega je morala preći da bi nahranila svoje idole – oni su rupa bez dna i usta nikada zasićena. Na taj način nevino postaje krivo, nježnost postaje prijetnja, a život u začetku opasnost.

Ja te pitam, dragi brate i dragi sestro, koji su tvoji idoli? Nastoj ih prepoznati i odrezati, jer ukoliko to ne učiniš odjednom ćeš se naći u Herodovoj koži hraneći svoje idole, a oni uvijek traže prolivenu krv, žrtvama koje su zapravo najveće i istinske vrijednosti tvoga života, do te mjere da ćeš pronaći opravdanje i za oduzimanje drugog života.

Kršćanstvo ide drugim putem, jer ono nije susret s idejom nego susret s Osobom. Stoga ti nudim drugi put, pusti idole neka umru od gladi, a ti, umjesto da žrtvuješ živote drugih, žrtvuj se za živote drugih. To je na koncu ono što ti želiš, ono za čime i ti vapiš, da ti netko pokaže ljubav smatrajući te vrijedim svoje žrtve. Poznajem nekoga tko te smatrao vrijednim svoje žrtve i išao za tobom do kraja. Neka te On obilno blagoslovi i uvede u školu žrtve i ljubavi. Ne žrtvuj druge, žrtvuj se za druge.

Vlč. Hrvoje Zovko