SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Što mogu reći o svom iskustvu nade uslijed svakodnevnih poteškoća?
Foto: cathopic
Foto: cathopic
Tekst evanđelja – Lk 21, 20-28
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.«
»Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena poganâ.«
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«
Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:
Isus me priprema za buduća vremena. Želi me obdariti mudrošću i duhovnom snagom kako bih se naučio biti uz Njega usprkos promjenjivosti životnih okolnosti.
Slika opustošenog i pogaženog Jeruzalema, ponosa svakog Židova, govori mi da je sve izvan Boga krhko i nestabilno. Zapravo nam želi da shvatimo kako izvan Boga za mene nema dobra.
Isus nagovještava da će se, ma što god se zbivalo, navršiti vremena pogana. Uh, valja nam se uhvatiti nade. Patnje, iskušenja nisu posljednji nagovještaji u mome životu. Što mogu reći o svom iskustvu nade uslijed svakodnevnih poteškoća?
Prilika je pozvati Isusa u sva ona opustošena i pogažena mjesta u mojemu životu. Govori Mu o svojoj boli i sumnjama. Predaj Mu ih… Čuli smo Isusove potresne riječi o jezi i bezizlaznoj tjeskobi ljudi koji izdišu od straha pred valovljem. Proživljavam li trenutno u svome životu sličnu situaciju? Što je moje najveće „valovlje“, a što najveći strah?
Možeš se zaustaviti i na slici Sina Čovječjega koji dolazi na oblaku. Čut ću Isusove riječi: „… uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“ Već danas, sada ću Mu se povjeriti kako bih bio spreman za dan Njegova dolaska.
Liturgijska godina bliži se kraju. Predat ću Isusu svaki trenutak ove godine u kojem sam iskusio Njegov dolazak u molitvi, sakramentima, liturgiji, Riječi. To će mi pomoći da pomalo steknem duboko povjerenje u Isusa, pa čak i u teškim trenutcima straha i nemoći.