SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Dominik Vukalović: Isusov govor razumljiv je samo ako se prihvati s vjerom

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.« Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«

Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Kad je nekome stalo do nečega, rekli bismo kad zagrize za nešto ne pušta tako lako. Tako i sam Nikodem, bez obzira što ljudi govorili o Isusu, da je ovakav, da je onakav, i bez obzira da će ga susret s Isusom koštati časti ili vlasti, on ne odustaje. Želi od Isusa sve naučiti i razumjeti. Zato Isus nadovezujući sa na jučerašnji razgovor s Nikodemom ide još dublje i dublje u tumačenje. Taj Isusov govor može se razumjeti samo ako se prihvati vjerom, inače ostaje nerazumljiv. Samo vjera može čovjeka uzdići u visine. Razum nam pomaže do jedne određene granice, a vjera pomaže preći tu granicu.

Duh Božji je onaj koji vjernika uvodi u dubine Božje. Razmatrajući Božju Riječ, Božju objavu i otvarajući se djelovanju Duha Svetog, poniremo u Božje otajstvo. Bog nam se darovao. Isus uviđa u svojem mesijanstvu da ga čeka nasilna smrt. Zato razmatra i događaj iz vremena hoda kroz pustinju. Za one koje je ujela zmija otrovnica, kao Božje pripuštanje što mrmljaju na oskudicu, Mojsije je podigao na stupu znak u obliku zmije. Tko je pogledao s kajanjem i vjerom i molbom za oproštenje, Bog ga je ozdravljao. Isus uspoređuje sebe pred nasilnu smrt sa znakom što ga je podigao Mojsije. Tko uzvjeruje u njega podignutoga neće propasti nego će imati život vječni. U ovom dijelu razgovora Isus poistovjećuje ulazak u kraljevstvo Božje sa stjecanjem života vječnoga. Isus na jednostavan način želi poganima protumačiti kako se pogledom prema gore – znak na stupu, križ, pogled u nebo, zadobiva zdravlje, odnosno spasenje tj. život  vječni. Isus želi Nikodemu i nama dati do znanja da ako ćemo njega slijediti da smo na pravom kursu, jer ako nećemo ići tim putem tada bi se iznevjerili Bogu.

No, Isus je svjestan i zna da se njegovo tumačenje protivi političkim elitama toga vremena, zna da će ga to koštati život. Ali, ako neće tako postupiti iznevjerio bi Oca koji ga šalje. Tako i mi slijedom toga ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, jer tada nismo vjerodostojni svoga kršćanskoga imena. Pod svaku cijenu moramo znati kome smo povjerovali i koga slijedimo, i koga u ovom svijetu pronosimo. Ako će naši pogledi biti usmjereni na pod u ono zemaljsko propadljivo, ako pogled ne uzdignemo prema nebu onda nam nema spasenja. Rekli bismo da je onda Isus uzalud umro za naše spasenje. Stoga želimo imati vjeru u Boga i na taj ćemo način biti spašeni.  Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici