SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Domagoj Koružnjak: Molimo žarko, punim srcem, a ne s puno riječi

ČITANJA:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači vlč. Domagoj Koružnjak:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija!

Kada bi nas danas netko tražio da za evanđelje ovog dana nađemo naslov, sigurno nam ne bi bilo teško izabrati jednu riječ, a to je upravo RIJEČ. Promotrimo samo koliko riječi izgovorimo u danu. Da imamo neku aplikaciju na mobitelu pa da možemo izmjeriti koliko smo riječi izgovorili, kao što možemo primjerice izmjeriti koliko smo koraka napravili u danu i koliko kalorija potrošili… možda bismo tom aplikacijom izmjerili i kako su te riječi utjecale na nas, ali i na ljude kojima smo ih uputili. Koliko puta su to nesvjesno izgovorene riječi. Koliko puta riječi ubiju, obeshrabre, rastuže ili naljute. Možda neke i ožive, trgnu, pokrenu, donesu radost. Riječ ima veliku moć; izgovorena i napisana. Vratimo se malo u prošlost kada je riječ imala veliku snagu i držalo se do riječi. Ako si nešto obećao onda si se toga i trebao držati. Time si imao veću čast. Pitam se koliko je to danas tako?

Razmišljamo li danas uopće što govorimo, ili je samo bitno da izgovorimo, bez razmišljanja o tome kakve su posljedice izgovorenih riječi? Neke mogu uništiti obitelji, prijateljstva, sve ono što se godinama gradilo. Mi kršćani smo religija riječi, a isto tako i kao civilizacija, ne možemo bez riječi. Isus nas danas upozorava u evanđelju. Na lupajte kao da lopatom bacate, rekli bi stari. Također još jedna mudra izreka je: ispeci pa reci. Isus poziva da naša riječ bude promišljena, uobličena, da ima težinu i da ima važnost. Da te se sluša kada govoriš.

Pogani su nabrajali puno i besplodno. Ponekad mi se čini da i mi kršćani tako molimo. Blebećemo, a ne razmišljamo uopće o tome što govorimo, što izgovaramo. Isus ne želi da nabrajamo u nedogled. Molim ovu molitvu, molim ovu trodenvnicu, molim ovu devetnicu… pa onda samo nadodajem još više i više i više i onda na kraju ništa. Molitva neuslišana.

Kada od Boga tražimo pomoć onda ne trebamo puno govoriti, jer zna Otac što nam treba i prije nego ga zaištemo. Onda si možemo postaviti pitanje zašto onda uopće pitati, zašto moliti?

Potrebna nam je molitva zbog nas samih, potrebno je da se skrušimo, stanemo ponizno i molimo. Kako kaže IV. opće predslovlje u Rimskome misalu: „Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni. Pa našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.“ Dakle, ne molimo zbog Boga, da bi Njega promijenili, nego molimo zbog sebe. Da bi ta molitva nas promijenila, da bi nama otvorila nove perspektive. Ne s puno riječi, nego s punim srcem, žarko.

Osobno mi je najdraže čuti kad ljudi kažu kako mole iz srca. Ono što im je na srcu to kažu Gospodinu. Iskreno i potpuno otvoreno.

Kažu kako je sv. Franjo Asiški odlučio jednoga dana razmatrati molitvu „Oče naša“ i započeo je razmatrati tu prvu riječ „Oče“ i cijelu je noć proveo razmišljajući samo o toj jednoj, jedinoj riječi. Koliko ona bogatstvo krije u sebi. Kakvo god mi imali iskustvo vlastitog oca koji može biti i prepun mana i možda nije pokazao ljubav prema nama,… u Bogu ipak možemo pronaći Oca koji nas neizmjerno ljubi i prima nas u svoj očinski zagrljaj kada god Mu dođemo srcem punim povjerenja da je s nama i uz nas. Kaže Isus da mi nesavršeni ljudi možemo dobrim darovima darivati, pa što se onda bojimo Bogu obratiti i reći mu svoje probleme i potrebe. Riječ koja izlazi iz čista srca dolazi na mjesto gdje ne izgubi svoju jačinu i potrebu, već se vrati plodna i razumljiva, uslišana.

Vlč. Domagoj Koružnjak