SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Domagoj Koružnjak: Koliko pažljivo tražimo znak da smo na putu prema Kraljevstvu Božjem?

ČITANJA:

Jon 3,1-10;

Ps 51,3-4.12-13.18-19;

Lk 11,29-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Božju tumači vlč. Domagoj Koružnjak:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija!

„Znak ište, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka…“ Kao i za vrijeme Jone, tako i danas mnogi traže znak. Mnogi mole da dobiju znak što napraviti od svoga života. Kako postupiti kod donošenja važnih životnih odluka, odabira srednje škole ili fakulteta, prihvaćanja ponude za posao, razlučivanje kršćanskog poziva, pronalaženja supruga/supruge… i mogli bismo nabrajati do sutra… Kažu: „Bože daj mi neki znak…“

Da danas nema znakova oko nas svijet bi bio u velikom kaosu. Mi ne bismo mogli izaći na ulicu, jer bi nas pogazio auto, bicikl, romobil… Da nema prometnih znakova promet bi bio nemoguć, nitko ne bi znao kada može ići i svi bi mislili da su oni najvažniji i da baš oni trebaju prvi prijeći. Škole ili bilo koja druga ustanova ne bi imala svoja pravila i znakove kako se ponašati i gdje se koja soba ili učionica nalazi. Bez znaka ne bi bilo ni života, skoro pa možemo i tako reći.

Lako tražimo znakove koji nas upućuju gdje trebamo ići kad negdje putujemo. No, moramo se zapitati: „Koliko pažljivo i pozorno tražimo znak idem li dobrim putem prema Kraljevstvu Božjem?“ Koju navigaciju uključujemo da nas vodi i držimo li se strogih uputa koje ugodan glas govori kada nešto trebamo napraviti?“ Često puta ne čujemo taj glas, često puta možda i smanjimo zvuk jer nam smeta, ne želimo ga čuti,… a toliko je važan za naš život. Zapravo presudan. Koliko dobro u svome životu slušamo glas savjesti koja nam govori jesmo li na dobrome putu ili nam govori da se vratimo i upućuje nas na najbliži izlaz do povratka na onaj pravi put?

To smo mi ljudi, tako lako zalutamo, a nekad se teško vratiti i možda se vrtimo negdje blizu izlaza, ali ne vidimo ga jer ne želimo ili ne možemo; jer smo izgubljeni bez prave oznake, znaka, glasa koji kaže: „Tu trebaš ići.“

Jona je Nininivljanima bio znak, koliko se god on sam opirao i nije htio biti to što je Bog od njega tražio. Ipak je pošao u Ninivu i prenio im Božju poruku. Možda ga je iznenadila reakcija Ninivljana. Oni su poslušali znak, tj. riječ koju su čuli i koja je bila upućena njima i za njihovo spasenje, koja im je pokazala izlaz na pravi put.

Isus s druge strane opominje one koji su dobili znak, ali ništa ne reagiraju na taj znak. Imaju ispred sebe Isusa koji im govori jasno i glasno tko je i zašto je došao, a oni svi kao da ne žele čuti i onda se još čude što nisu dobili znak. A stoji ispred njih. Možemo se zapitati: „Koliko sam se ja puta u životu našao u takvoj situaciji? Krist mi govori što da činim, a ja Ga ne čujem ili Ga ne želim čuti.“

I nama je Isus dan kao znak osporavan, na drvetu križa. Mnogima je bio sramota i ruglo, nisu ga prepoznali kao onoga koji je došao spasiti svijet, nas; mene i tebe… Mnogi i danas ne prihvaćaju taj znak i ne žele ga uzeti kao spas nego se rugaju, ili možda bolje reći zaobilaze muku i patnju, jer to danas nije moderno. Možda je baš trenutna patnja koju prolazimo, trenutna osamljenost, tuga, zarobljenost,… neki znak. Vjerojatno ga ne razumijemo sada i odmah, ali s vremenom ćemo možda shvatiti smisao.

Imamo i više nego što smo zaslužili i to nam je dano za spasenje, a mi ne želimo to prihvatiti i tako olako ostavljamo taj znak, znak spasenja. Budimo pozorni na znakove koje nam Gospodin upućuje u životu. Otvorimo oči i uši svoga srca i osluškujmo i gledajmo što nam to Gospodin govori.

Vlč. Domagoj Koružnjak