SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Domagoj Koružnjak: Isus nikada neće uskratiti oproštenje na iskreno kajanje
Križ, srce pexels
Križ, srce pexels
ČITANJA:
Iz 55,6-9;
Ps 51,3-6a;
Lk 7,36-50
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Riječ Božju tumači vlč. Domagoj Koružnjak:
Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija.
Danas nam Isus u evanđelju donosi jednu sliku, baš jednu upečatljivu filmsku scenu kojoj ne manjka živopisnog opisa. Isus dolazi u goste kod uglednog farizeja Šimuna. No, prije nego se dotaknemo samog običaja u ono vrijeme trebamo se prisjetit kako je to izgledalo u Isusovo vrijeme. U to vrijeme su Isusovi suvremenici, pa i sam Gospodin, na nogama nosili sandale koje i nisu baš štitile noge od prljavštine. Nosili su kako ne bi bili bosi i kako bi lakše hodali po onome kraju, po pustinji i po kamenju. To znači da im noge i nisu mogle bit baš čiste s obzirom da su hodali po prašini, ponekad i po blatu. Zamislimo da mi hodamo samo u sandalama, kako bi nam izgledale noge? Vjerojatno vrlo prljave i prašnjave.
U to vrijeme jeli su za stolom, ali ne u položaju kao mi danas. Naime stol je bio vrlo nizak, a sustolnici bi uokolo njega bili prostrti po podu gotovo u ležećem položaju. Zato je bio običaj da se prije objeda operu noge. Jer kad si u takvom položaju onda su vrlo često nečije noge blizu tvoje glave.
Isus je došao na objed kod farizeja. Ako je netko u to doba pazio na propise i zakon onda su to definitivno bili farizeji. Oni su čak i sami izmislili nove zakone samo da se što bolje pripreme za Božje kraljevstvo, da na neki način požure taj dolazak Mesije. Sam farizej Šimun nije postupio kako je trebalo jer nije svome gostu oprao noge niti mu je dao poljubac, odnosno pozdravio ga.
Zatim se događa nešto što nikako nije bilo po propisima i zakonu i zbog čega se farizej Šimun buni. Dolazi žena. Ne znamo njezino ime, ali svi sustolnici ju poznaju kao grešnicu. Ulazi u kuću, jedna grešnica, u kuću farizeja. Time će on biti obredno nečist. Ali nju to ne zanima. Ona ulazi i radi ono zašto je došla. Suzama pere Isusu noge i briše ih kosom. Pokazuje prema Isusu posebnu čast jer mu je skupocjenom pomasti maže noge. Takav običaj je bio za ukop ili kao lijek od posjekotina ili nekih drugih rana.
Isusovi sustolnici čudili su se jer su mislili ako je prorok onda mora znati tko je i kakva je to žena, tj. da ga ona zapravo ne smije dotaknuti. A on joj dopušta da mu pere noge. Isus zna i bolje od njih tko je ta žena. Dopušta joj da učini ono što želi učiniti jer zna da to čini iz ljubavi i kao oblik kajanja za svoje grijehe. Oprašta joj sve jer je pokazala veliku ljubav.
Isus nadalje svojim sustolnicima priča prispodobu o dva dužnika. Logično je da će sretniji i zahvalniji biti onaj koji je dugovao više jer mu je više oprošteno. Tako je i s ovom ženom. Isus ne poriče da je ona grešnica niti to želi sakriti od drugih, ali zna da se kaje, da želi promjenu u svom životu. I dobivaju ju. Isusovi sustolnici su gledali samo na vanjštinu, a Isus gleda srce i tu nalazi grijeh ove žene, ali nalazi i vjeru i želju za obraćenjem, za popravkom života. Zato joj mijenja život i vraća dostojanstvo djeteta Božjeg. I mi svaki dan imamo priliku doći do Isusa u ispovijedi, cjelivati mu noge i kajati se za svoje grijehe. Isus gleda u naše srce, zna da se tu nalazi grijeh koji smo počinili, ali nalazi se i vjera s kojom Mu dolazimo da nam oprosti grijehe, da nam kaže da nas je vjera spasila.
Nemoj propustiti priliku doći do Isusa bez obzira što drugi misle i kažu o tebi, kako te predstavljaju… Ti dođi i učini svoj čin pokajanja u ljubavi i skrušenosti svoga srca. Znaj da ti Isus nikada neće uskratiti oproštenje ako se iskreno pokaješ, poput grešnice iz današnjeg evanđelja.