SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Davor Tomić: Važno je biti povezan s Ocem i od njega tražiti snagu za život

ČITANJA:

Dj 11, 19-26;

Ps 87,1-3.4-5.6-7;

Iv 10,22-30

Tekst evanđelja:

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga — ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Božju tumači vlč. Davor Tomić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Današnji odlomak iz evanđelja po Ivanu odvodi nas u djetinjstvo. Lijepo je vratiti se u prve dane svoga života i prisjetiti se samih početaka gdje smo odrastali u obiteljima koje nam je Bog odabrao i u koje nas je poslao. Vjerujem da nas te slike odmaraju, odvode na lijepa mjesta i bude lijepa sjećanja. Odnos djeteta s roditeljima uvijek je poseban, upućuje nas u svijet koji uvelike određuje našu osobnost i naš životni put. Razmišljajući o tom odnosu u počecima našeg života trebali bi imati više povjerenja u naše roditelje. Koliko je važno biti u zajedništvu pokazuje nam i sam Isus koji se često poziva na jedinstvo sa Ocem koji slijedi Njegovu volju jer vjeruje svome Ocu. Mi često bježimo od Oca nebeskog i od njegove volje, jer je ne razumijemo. Nedostaje nam spremnosti i poslušnosti Ocu nebeskom kao što djeci nedostaje poslušnost roditeljima. Dijete ne može razumjeti mnoštvo stvari, ali to čini, jer je tako rekao njegov roditelj i s vremenom uviđa da je to bilo ispravno. Stoga nas i današnje evanđelje poziva na predanost i poslušnost našem svemogućem Ocu. Isus svojim primjerom pokazuje koliko je važno vjerovati Ocu Nebeskom.

Svatko od nas ima svoj poziv, svoje poslanje, svoje radosti, svoje muke… Sve su to sastavni dijelovi ljudskoga života. Važno je znati da nismo sami, da je Gospodin uvijek s nama, te nitko nije napušten, ostavljen, zaboravljen. Isus često svojim primjerom pokazuje koliko je važno biti povezan s Ocem i od njega tražiti snagu za život. I On je kao i mi prošao križni put i tako pokazao koliko je blizak čovjeku. I mi smo pozvani suosjećati sa svojim bližnjima, biti im potpora i podrška u životu. Sjećam se priče jedne vjernice koja je izgubila sina u prometnoj nesreći, njezine boli koju je proživljavala. Pričala mi je kako joj je nakon sedam godina na vrata došla žena koja je proživljavala sličnu bol, kako su jedna drugu razumjele i utješile, pomogle, međusobno se zbližile. Uvijek je važno znati da i u najvećoj patnji i boli nismo sami, jer Isus je s nama. On je dobri pastir koji pazi na svoje ovčice, obećava nam da nas nitko neće ugrabiti iz njegove ruke. Ona nas poziva na jedan drugi način života. Bolje se u svakodnevici malo po malo žrtvovati i zatajivati, negoli se pridružiti grabežljivcima koji po svaku cijenu žele dobitak. Isus nam obećava i kada posrnemo, padnemo On će nas podići, osmisliti naš život.

On se žrtvuje za nas kako bi nam naznačio što je važno i bitno u ljudskom životu. Na svom vlastitom primjeru Isus nam je pokazao da sva patnja i muka prolaze ako smo u zajedništvu s Ocem koji nam daje život vječni. U ovom tjednu želim nam svima prisutnost Isusa, dobroga pastira i njegove ljubavi.

vlč. Davor Tomić, pastoralni suradnik u Župi sv. Nikole Tavelića i Župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu