SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Davor Tomić: Pred ljudima trebamo biti dostojanstveni, a pred Bogom ponizni

ČITANJA:

1Iv 1,5–2,2;

Ps 103,1-4.8-9.13-14.17-18a;

Mt 11,25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači vlč. Davor Tomić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Kako je lijepo vidjeti djecu dok se bezbrižno igraju, kako su sretna u igri s drugom djecom. Svjesni roditeljske prisutnosti oni su bezbrižni, sigurni. Učimo djecu što trebaju raditi, kako se ponašati, a zaboravljamo koliko toga možemo naučiti od djece. Natječemo se u životu da budemo što bolji, pametniji, školovaniji itd. Žurimo i nastojimo se osloboditi toga nadzora koji nas često stišće i pritišće. Međutim ponekad je važno biti jednostavan. Tu možemo puno naučiti od djece. Dok su maleni oni uživaju u nadzoru roditelja ili svojih bližnjih. Samo im je potrebna njihova blizina. Međutim što su djeca starija sve manje žele blizinu starijih. U srednjoškolskim danima to im postaje ozbiljan teret, a poslije im čak postaje jedina stvar koje se žele riješiti. Tek kada odrastaju, kada i sami postaju roditelji uviđaju da im je to velika pogreška, te kako im je to bilo blaženo vrijeme.

Današnje evanđelje želi nas vratiti u naše djetinjstvo i prisjetiti nas na lijepe događaje koje smo tada doživjeli. Djeca znaju da su uz svoje roditelje sigurna i zaštićena. To nam upravo i Isus želi poručiti – da smo sigurni dok smo u Očevoj blizini. Većina nas je u obitelji naučila svoj dan započeti znakom križa i kratkom molitvom u kojoj tražimo Božju blizinu. Tijekom dana imamo različite događaje u kojima zazivamo Božju blizinu: za vrijeme objeda, za vrijeme zvonjenja crkvenih zvona, kada idemo na počinak… Nemojmo zaboraviti u tim situacijama napraviti mali znak pažnje kojim pokazujemo i dajemo do znanju Bogu da ga trebamo u svojoj svakodnevici. Često se sjetim kako mi je baka stavljala znak križa na čelo kada sam odlazio iz kuće u školu uz zaziv molitve da me Bog prati na mome putu.

Tek kada sebi priznamo da smo mali tražimo zaštitu, tražimo bližnje. Sve dok mislimo da smo moćni, nezamjenjivi, važni, teško ćemo spoznati Božju prisutnost, jer smo sami sebi dovoljni. Pitanje je vremena kada ćemo shvatiti da je to iluzija. Biti malen nije sramota. To je dar, jer tek kada je čovjek malen može vidjeti Božju veličinu. Stoga nam Isus i poručuje – blago malenima njihovo je Kraljevstvo Nebesko.

Ponekad je teško naći zadovoljstvo ili spokoj. Mnogi ljudi lutaju, traže sreću na mjestima gdje je nema, vjerujući različitim reklamama i zabludama. Isus nije reklama i nije zabluda. Sve što nas muči u svakodnevici On je proživio i zato nam On na konkretan način pokazuje da se od križa ne može pobjeći. Pred ljudima trebamo biti dostojanstveni, a pred Bogom ponizni.
Zato, budimo ponizni pred Bogom. Padnimo na koljena i molimo ga za pomoć u našim životnim poteškoćama, križevima. Približimo se svome Bogu. Kleknimo pred Božjom veličinom. On će nas sigurno izbaviti i sačuvati od svakoga zla, jer On je samo milosrđe.

vlč. Davor Tomić, pastoralni suradnik u Župi sv. Nikole Tavelića i Župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu