SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Slamek: Za potpuno predanje Bogu potrebna je čvrsta i postojana vjera

ČITANJA:

Mudr 2,12.17-20;

Ps 54,3-6.8;

Jak 3,16 – 4,3;

Mk 9,30-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji, Isus je svoje učenike pripremao na svoj pashalni misterij. Pripremao ih je na svoju smrt jer je znao kad će ona biti i kakva će biti. Bog unaprijed sve zna i vidi – to je prva i neoboriva istina naše vjere; stoga je kao takvu trebamo ozbiljno uzeti u obzir. Ako Bog sve vidi i zna onda ne možemo mi po svome nego se prepustiti Bogu, kao Ocu i izručiti se u Njegove ruke. To nam je uostalom i Isus tako lijepo prenio u svom evanđelju, zna vaš Otac što vam treba i prije nego što ga zaištete. No, za potpuno predanje Bogu treba vjera i to čvrsta i postojana vjera.

Dakle, Isus priprema svoje učenike na smrt, ali i na uskrsnuće i jasno kaže nakon tri dana ću uskrsnuti. Vidite, Isus govori vrlo ozbiljno o teškim temama smrti i da će biti ubijen, a oni o tome tko je među njima najveći. Oni uopće ne shvaćaju ozbiljnost trenutka i ozbiljnost Njegovih riječi… I nama se to događa da svoju vjeru ne doživljavamo ozbiljno, da euharistiju ne shvaćamo ozbiljno nego samo površno…

U Psalmu je psalmista zapisao „Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo“. Toliko puta mi čujemo ono što nam godi i što nam paše, a ono što nas upozorava ne čujemo i ne shvaćamo.

Isus najbolje poznaje ljudsku narav i zato kaže tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji. Po ljudskoj paloj naravi mi želimo biti prvi, želimo se dokazivati pred drugima, imati više nego drugi, voziti se u većem luksuzu nego drugi. Ljudska narav naginje prema posjedovanju i uživanju, ali je može smiriti i ukrotiti ljudski duh. Duhom Svetim prožeto srce i duh sposobni su u čovjeku pokrenuti djela koja ga oplemenjuju.

Božje zapovijedi nam pomažu da iznutra iz našega srca izlaze samo lijepe i korisne riječi i djela. Čovjeka krasi upravo ta ljepota koja iz njega proizlazi, talenti koji čovjeka obogaćuju, ali i sve druge koji ga okružuju. Čovjek je sposoban svojim djelima ostaviti traga za sva vremena.

Sjetimo se npr. Michelangela i njegovih prekrasnih djela koja su ostala nakon njega kao remek djela svjetske umjetnosti i kiparstva ili djela našeg književnika i humaniste Marka Marulića, prekrasni epovi i djela na latinskome i hrvatskome jeziku koja su mnogima bila prava inspiracija za bolji i kvalitetniji život. Hrvatska i europska kultura bila bi siromašna bez njegovih djela. Najviše djela napisao je na latinskom jer je latinski onda bio svjetski jezik kojim se služila većina ljudi starog kontinenta. Osim Judite kao najpoznatije njegove priče, nadahnute biblijskom pričom, treba spomenuti i njegovo izvrsno djelo „De humanitate et gloria Christi“ („O poniznosti i slavi Krista”) kristološka je rasprava iz 1518. u kojoj dokazuje Židovima da je Krist obećani Mesija. Malo je poznato da je otac hrvatske književnosti bio odvjetnik u Splitu, i cijela ova 2021. je Godina Marka Marulića.

Djela dobrih ljudi su poznata i priznata, tko se sjeća nekih razuzdanih i zlih ljudi – nitko, samo dobri ljudi se pamte, dobra djela se pamte. Dobra djeca su na ponos roditeljima i cijeloj rodbini. Zato Isus postavlja u sredinu dijete koje je u svojoj jednostavnosti i poniznosti pravi primjer odanosti roditeljima. Biti odan Bogu kao dobrom Ocu znak je da smo na pravom putu i da ne težimo za vlašću i čašću nego jedino za njegovim blagoslovom. Dijete se za ništa ne treba brinuti samo se mora igrati, jesti i predati se roditeljima da ga vode pravim putem. I mi se dragi prijatelji potpuno predajmo našem nebeskom Ocu. Neka nas sve Bog blagoslovi i čuva. Amen.

Vlč. Damir Slamek, župnik u župi sv. Josipa u Novom Virju.