SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Slamek: Kako gledamo na svoj životni križ?
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
vl.: Heb 5,7-9;
Ps 31,2-6.15-16.20;
Lk 2,33-35
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj:
»Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:
Danas dragi slušatelji u kalendaru piše da je spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne ili Gospa Žalosna. Od svih Marijinih blagdana u crkvenoj godini ovaj mi je nekako najbliži. Najviše se mi vjernici možemo poistovjetiti sa žalostima i brigama koje su mučile Mariju, a koje i nas svaki dan muče. Naravno naše muke i križ života su daleko manji od one koje je podnosila Blažena Djevica Marija gledajući svoga Sina kako nosi križ i muči se da bi na kraju bio raspet i pokopan. Koliko je Marija imala više patnje i duhovne boli, toliko je imala i više vjere od nas smrtnika. Za Mariju uvijek kažemo da je primjer prave vjernice, žene otvorene za Božje poticaje i za Božju volju koju je ona u potpunosti izvršila. Zato možemo slobodno reći da je ona čvrsto vjerovala i u vjeri znala da će Njezin sin uskrsnuti. Vjerovala je da je patnja i križ pa onda i grob usputna stanica, i da će Isus od mrtvih ustati i ukazat se svojim zbunjenim učenicima.
Starac Šimun joj je prorekao da će Njoj samoj mač probosti dušu i da će ona biti majka supatnica uz svoga Sina. To najbolje mogu razumjeti majke koje gledaju svoju bolesnu djecu i supate s njima. Ima puno životnih situacija u kojima majka više pati od svoje djece, jer im ne može pomoći a htjele bi nešto učiniti. Najviše tada čine majke kada za svoje dijete mole ili daju na svetu misu da Bog pomogne, da ih ojača, da im da strpljivost… Upravo je strpljivost jedna od vrlina koja treba roditeljima jer ne mogu sve riješiti odjednom, ne mogu im djeca odjednom postati zdrava, sposobna za život, dobri vjernici, nego se u tome raste iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju…
Dobre roditelje uvijek muči to što im djeca ne idu u crkvu, što ne mole, što ne računaju na Boga u svom životu, i to ih muči, to ih proganja… No, rješenje nije u tome da se to stalno ponavlja pred svećenikom nego da se stalno iz dana u dan moli i posti za svoje dijete, svoga sina ili kćer. Imamo primjere strpljive i tihe molitve sv. Monike majke sv. Augustina ili pobožne žene Barbare, majke bl. Alojzija Stepinca. Naš blaženik je zanimljivo to tek saznao kad je postao svećenik i kad se vratio iz Rima. Tada mu je to majka otkrila, a prije o tome nikom nije govorila niti se jadala na to kako se njezin sin ne može odlučiti za svećeništvo gledajući loše primjere svećenika. Ona, majka Barbara, u dubini duše je osjećala bol i patnju ali je to nosila sama sa svojim Bogom.
Mač boli najviše je probio dušu Blažene Djevice Marije na Kalvariji. Kad su uz križ Isusov stajale Ona, sa apostolom Ivanom, zatim Marija Kleofina i Marija Magdalena. Na kalvariji je svima bilo teško, a najviše Njoj Mariji Gospi žalosnoj, koja je zajedno sa svojim sinom duhovno krvarila.
Na Kalvariji je proliveno najviše Isusove krvi i ta krv kako kaže naš biskup Bože Radoš „ne viče za osvetom nego za posvetom“, da svi budu jedno u Bogu, da sve što je mržnja razdvojila po Bogu bude spojeno na zajednički krvotok, krvotok života i to Božanskog života u Kristu Isusu. Amen.