SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Ocvirk: Sveti Josip je uzor kršćanskog života

ČITANJA:

2Sam 7,4-5a.12-14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Rim 4,13.16-18.22;

Mt 1,16.18-21.24a (ili: Lk 2,41-51a)

Tekst evanđelja:

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

Vjera svetoga Josipa bila je bezuvjetna, puna povjerenja i posvjedočena djelotvornim predanjem volji Božjoj. Njegova se vjera povezuje i s ljubavlju prema Bogu, s ljubavlju zaručnika prema Mariji i s očinskom ljubavlju prema Isusu. Tako su vjera i ljubav nazaretskog doma postali temeljem za veliko djelo Božje ljubavi: otkupljenje svijeta i čovjeka.

Vjera i ljubav – dva su temelja života svetoga Josipa i temelji svakog kršćanskog života. Predanje svetog Josipa Božjoj volji bilo je isprepleteno vjernom ljubavlju, ljubljenom vjerom i povjerljivom nadom. Stoga nam, svetkovina svetoga Josipa, može biti prigoda da obnovimo svoje predanje kršćanskom pozivu, te da vjerom i ljubavlju izgrađujemo crkveno zajedništvo, dajući današnjem svijetu novo svijetlo neugasive nade u bolje sutra.

Skroviti i marljivi život svetoga Josipa govori nam kako djela ljubavi ne trebaju uvijek biti velika. Gospodin nam daje spoznati kako sve ima svoju važnost. Bog nikoga ne omalovažava te nagrađuje i najjednostavniji oblik kršćanske ljubavi. On poziva sve ljude da budu dionici nebeskoga kraljevstva i da svatko treba slijediti svoj vlastiti poziv na svetost: u svojoj obitelji, u svom staležu ili službi, u ispunjavanju građanskih dužnosti i u odnosu prema svojim pravima. Život svetoga Josipa bio je jednostavan, normalan, običan, život uvijek istoga reda, čiji su dani – ljudski govoreći – bili jednolični, nižući se jedan za drugim. Upravo se u toj uobičajenosti sveti Josip pokazao velikim i postao nam uzorom kršćanskog života koji nam govori kako rad raste iz ljubavi, znak je ljubavi i za svoj cilj ima ljubav.

Sveti je Josip zajedno sa svojom zaručnicom Blaženom Djevicom Marijom gradio zajedništvo Svete obitelji, bdio nad vjerskim životom i prenošenjem istinâ o dostojanstvu Boga i čovjeka, te imao neizmjerno povjerenje u milosrdnu Očevu ljubav. Stoga, baš njemu – zaštitniku katoličkih obitelji – želimo povjeriti sve obitelji kako bi postale osnažene u darivanju ljubavi i prenošenju vjere te čvrste u obiteljskom i crkvenom zajedništvu.

U evanđelju čitamo kako je Josip opisan kao muž Marijin – pravedan – koji ju nije htio izvrgnuti sramoti. Odakle dolazi pravednost svetome Josipu? Dolazi od izvora svake pravednosti – od Boga. Ta pravednost podrazumijeva poslušnost Božjemu zakonu i njegovoj volji. Ujedno podrazumijeva da Bogu i bližnjima darujemo ono što im pripada: Bogu čast kao našem Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju, a bližnjima dužnu ljubav i potrebnu pomoć.

Molimo zagovorom svetoga Josipa da ostanemo čvrsti u vjeri kako se ne bismo nevjerom, sumnjama i krivovjerjem otrgnuli od Boga. Molimo da uvijek poštujemo Božje sveto ime, idemo na misu, dostojno primamo svete sakramente i djeci prenosimo nasljeđe svete vjere. Također molimo da uvijek imamo otvoreno srce za bližnje, prema riječima svetog Apostola: Ne budite nikome ništa dužni, osim da ljubite jedan drugoga; jer tko ljubi bližnjega, ispunio je zakon (Rim 13,7).

Privlači nas primjer života svetoga Josipa i potiče nas nasljedovati njegove krjeposti. Koju bismo krjepost, u današnje vrijeme, trebali ponajviše nasljedovati? Mislim da nam je najpotrebnija blagost. Općenito sredstvo protiv srdžbe i nestrpljivosti je blagost. Blagost ublažava pretjeranu težnju za osvetom i prekomjerno čuvstvo srdžbe. Blagost nije krjepost zato da bi čovjek po naravi bio neosjetljiv, ravnodušan, tup i bojažljiv, nego u blagosti leži ljubav prema razboritosti, plemenitosti i ljepoti. Blagost uvijek podrazumijeva veliku nadmoć razuma, ispravan sud, zrelo životno iskustvo, osobitu snagu volje, te dobro, ponizno i dobrohotno srce. Ljudi se rado okupljaju oko blagog čovjeka. Zato nam je sveti Josip tako blizak i rado ga zazivamo: O mili, blagi, ponizni i strpljivi sveti Josipe, budi nam uvijek dobar i vjeran otac! Amen.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke