SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Bačun: Čovjek žive vjere zna prepoznati Boga na djelu

ČITANJA:

Jak 1, 1-11;

Ps 119, 67-68.71-72.75-76;

Mk 8, 11-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Bačun:

Nalazimo se u liturgijskom vremenu koje nazivamo vrijeme kroz godinu prije korizme i u tom dijelu liturgijske godine slušamo odlomke iz evanđelja po Marku. Ovaj tjedan svakoga dana čitamo osmo poglavlje toga evanđelja. I ako malo bolje proanaliziramo dosadašnja poglavlja istog evanđelja onda ćemo vidjeti kako se Marko trudio iznijeti mnogo čudesnih znakova što ih je Isus činio.

Tako smo imali prilike čuti kako je Isus ozdravio gubavca, zatim uzetoga čovjeka kojega su četvorica njegovih prijatelja donijeli pred Isusa, pa onda čovjeka usahle ruke, ozdravio je ženu koja je dugo vremena bolovala od krvarenja, uskrisio je Jairovu kćer, stišao je oluju na moru, izgonio je zloduhe.

Svi ovi događaji i znakovi o kojima Marko govori, događali su se snagom Božjom koja je zračila iz Isusa. Svi koji su dolazili k njemu, a Marko kaže da ga je slijedilo veliko mnoštvo, mogli su se uvjeriti da u njemu na poseban način djeluje Bog, da je u njemu sasvim nešto osobito Božje na djelu. Iz tog razloga, prokazivali su ga i zlodusi koje je on izgonio. Govorili su mu da znaju tko je on, da ih ne muči, da je on Sin Božji. Lako je u svemu tome bilo vidjeti Boga na djelu.

I zato nas čudi i ponašanje farizeja u današnjem odlomku evanđelja, koji se raspravljaju s njim i koji iskušavajući ga, traže od njega neki posebni znak s neba. Naravno, oni ne traže znak da bi Isusu povjerovali, nego da bi ga kako veli Marko, „iskušali“. Ovo traženje znaka je ustvari znak njihove nevjere u Isusa i njegovo poslanje. Zato Isus glasno uzdiše i govori kako im se neće dati znak.

Farizeji su imali prilike u Isusu upoznati Boga na djelu. U njemu su imali prilike upoznati Sina Božjega po svim onim čudesima koja je učinio, ali oni to jednostavno nisu htjeli.

Ovdje treba naglasiti i to da kad Isus čini čudo, ne čini ga radi samoga čuda. Svako Isusovo čudo, učinjeno je za dobro čovjeka. On čudom želi podići čovjeka, ohrabriti ga, utješiti, dati mu nadu. Isus ne radi čuda da bi privukao pozornost, da bi stekao popularnost, kako bi načinio neki spektakl.

Isus je činio čudesa, ne samo da bi pomogao ljudima u njihovoj nevolji, nego da bi ih trajno spasio, da svima, i onima kojima je pomogao, i onima koju su ga promatrali, otvori novi put pristupa Bogu, da svi u njemu mogu prepoznati Boga, koji je Emanuel – Bog s nama, i da tako mogu naći spasenje. Farizeji to nisu mogli shvatiti.

Vjera u Boga, vjera u Isusa, mora biti povjerenje, oslanjanje na Boga i prije nekog čudesnog dokaza. Čovjek žive vjere zna prepoznati Boga na djelu i bez nečega spektakularnoga i začuđujućega. Čovjek vjere prepoznaje Boga i u svome vlastitom životu. Jer Bog i danas djeluje u našem vlastitom životu.

Bog nam se i danas otkriva na mnogo načina: u svojoj riječi, u Crkvi kao zajednici vjernika, u svakodnevnim okolnostima našega života, u svakom djetetu koje se rodi, u dobroti, u čistoj savjesti, u molitvi, u žrtvi, u divoti prirode i svemira, u smislenosti prirodnih zakona, u obećanju da nas nikada neće ostaviti. A posebno nam se otkriva u svetoj misi koja je u stvari najveće čudo koje možemo vidjeti, jer svakoga dana živi Isus, nam silazi na oltar pod prilikama kruha i vina i daruje nam se da bismo ga mogli blagovati. Znakovi su tu. Ne treba ih tražiti, nego prepoznati i razumjeti.