SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Branko Horvat: Po Marijinom zagovoru Bog čini čuda u izobilju

ČITANJA:

Iz 62,1-5;

Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac;

1Kor 12,4-11;

Iv 2,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Horvat:

Svadba u Kani Galilejskoj veoma je poznata scena. Možemo razmišljati o tome na koji način pristupa Krist bilo u odnosu prema svojoj majci, bilo u odnosu prema mladencima. Iz tih pristupa možemo naučiti nekoliko stvari. U to su vrijeme običaji bili malo drugačiji. Možemo se pitati kakva je to svadba da ponestane bilo čega. I sami pravimo velike svadbe, ali nismo ni do koljena židovima iz onoga vremena koji su svadbovali i po nekoliko dana.

Naravno, vidimo i sami kako je teško za jednu večer izračunati koliko nam svega treba, a kamoli za nekoliko dana. To je bio razlog da je ponestalo vina. No, ono što je zanimljivo u evanđelju jeste da Marija nastupa kao posrednica između mladenaca i Isusa koji je još uvijek u skrovitosti. Još uvijek nije počeo djelovati. Nije učinio ni jedno čudo. Što nam to govori o Mariji, i što nam to govori o Isusu?

Vidimo da Isusova majka čvrsto vjeruje u sve ono što joj je Bog objavio. Ta se njezina vjera konkretizirala upravo u primjedbi da mladenci nemaju vina. Marija moli svoga sina da učini čudo, premda to ranije nije činio. To pokazuje veličinu i količinu vjere koju Marija ima ne samo u svojega sina, nego u sve ono što joj je Bog rekao do tada, i na što je ona odgovorila do tada, na sve one događaje koje je do toga trenutka pohranjivala u svome srcu. Vidimo da je upravo takva količina vjere i povjerenja može potaknuti da zamoli svoga sina da učini čudo. Prvo čudo koje je ikada učinio. Marija je vjernica. Marija je vjerna Bogu do te mjere da može zagovoriti jedan mladi bračni par i tražiti nešto od Isusa što ranije nije učinio.

I što Isus čini. Nakon prvotnog pitanja: ‘Ženo što je imam s tobom? Još nije došao moj čas’, ipak mijenja mišljenje. I opet je na djelu Marijino povjerenje jer usprkos tome pitanju ona kaže poslužiteljima da učine što god im Isus kaže. I, Isus čini čudo po Marijinom zagovoru, po Marijinoj molbi. To je razlog zašto se naš narod rado moli Mariji i to je razlog da možemo i dalje biti potaknuti da se Mariji stavljamo u zagovor, jer po njezinom zagovoru Bog čini čuda, i to u izobilju.

Vlč. Branko Horvat, župnik u Župi sv. Roka u Koprivničkim Bregima.