SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Antun Kolić: Uvijek birajmo ono što je volja Gospodnja

Evanđelje dana Mt 7,6. 12-14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.

To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

Riječ Božju tumači vlč. Antun Kolić:

Dragi slušatelji, sestre i braćo u Kristu, što nam danas Božja riječ želi reći? Isus poučava učenike, ali govori i svima nama. Donosi zlatno pravilo za svakog čovjeka vjernika i nevjernika: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.“ Kako bi svijet izgledao drugačije da svi slijede ovu Isusovu zapovijed. Razmislimo o tome kako se odnosim prema članovima obitelji, prijateljima, kolegama, strancima. Kad bih se ponašao prema njima onako kako Isus govori, bi li moje ponašanje bilo drugačije?

Molim Isusa da mi pomogne zastati i razmisliti na trenutak prije impulzivnog reagiranja: bih li volio da se prema meni ponašaju onako kako se ja ponašam prema drugima?

Često, ovo zlatno pravilo, u našoj svakodnevici možemo čuti u jednoj negativnoj formulaciji koja glasi: Sve ono što ne želite da drugi vama čine, ne činite ni vi njima. Međutim, to nije dovoljno. Nije dovoljno samo izbjegavati činiti ono što ne želimo ni sami doživjeti. U krajnjem slučaju, iako je i to dobro, ipak se od nas traži puno više. Isusov nas poučava govoreći: Činite onako kako želite da ljudi vama čine! Dakle, činite, radite tako! Ne čekajte, iskoračite, učinite prvi korak!
Ali nama je teško iskoračiti. Znamo kako je često naše ponašanje uvjetovano „našim zlatnim pravilom: ‘kako ti meni, tako ja tebi’“. Ako je netko dobar prema meni normalno je da sam i ja prema njemu i lako ću ga prihvatiti. A što se događa u suprotnom? Ljubimo samo one koji nas ljube, dobro činimo samo onima koji nama dobro čine, pozajmljujemo samo onima koji mogu vraćati kakvo li nam je uzdarje? Bog ne pravi tu razliku. Naprotiv, „On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5, 45).

Znamo prilaziti ljudima s nepovjerenjem. I onda se čudimo onome što dobijemo zauzvrat. I rijetko kad se zapitamo kakve to signale mi šaljemo. Kako nas doživljavaju ljudi koje susrećemo? Dokazujemo li svojim životom da smo ljudi ljubavi, milosrđa, opraštanja, prihvaćanja drugih bez razlike na njihove vrline i mane, da smo oni koji ne osuđuju druge, da smo od onih na koje se može računati, koji nesebično pomažu, daruju i jednostavno čine upravo ono što žele da i njima drugi čine?
Svatko treba prihvatiti sebe kao ljubljeno dijete Božje, što i jest. Isto tako i svakog brata i sestru. Dok to ne shvatimo, prihvatimo i tako budemo živjeli, zlatno pravilo koje nam Isus daje ostat će samo slovo na papiru. Isus ne prisiljava ni na što. On nam ostavlja slobodu da izaberemo.

Odaberemo li život na koji nas Bog poziva, odabrali smo Život vječni. Isus poziva: Uđite na uska vrata! Taj poziv zahtjeva mnogo žrtve i promjene. Tražit će da se odreknemo samih sebe, promjenu naših stavova, navika, ponašanja, a kojih se često i nismo baš spremni odreći. Zato Isus i upozorava da su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze. Ali važno je taj prvi korak učiniti i krenuti. To je put koji traži puno ali isto tako i daje neizmjerno puno više nego mi možemo i zamisliti. Neka nas Isus blagoslovi i obdari mudrošću da uvijek izaberemo ono što je volja Gospodnja. Amen.

Vlč. Antun Kolić, župnik Sveta tri kralja, Karlovac – Banija.