SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Antun Kolić: Ako smo skrenuli s puta Božjega vratimo se i slijedimo Isusov put koji vodi do spasenja

Evanđelje dana: Lk 9,51-62

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Božju tumači vlč. Antun Kolić:

Dragi slušatelji, sestre i braćo u Kristu, pokušamo li se približiti Isusu kroz današnje evanđelje, koje je nekako rastrgano, nepovezano; doživjeti ćemo Isusa koji ostavlja dojam da je neshvaćen. Da je njegov pogled uperen u neku točku koju njegovi učenici niti vide niti mogu slijediti. Isus se uputio u Jeruzalem, mjesto gdje će biti mučen i razapet na križu. Evanđelist Luka jasno daje do znanja da je Isus dobro znao što ga čeka i da mu je bilo potrebno skupiti svu ljudsku snagu kojom će krenuti da bude ”uznesen” kao žrtva, što očito njegovi učenici nisu razumjeli. Tek su naslućivali koliko bi mogao biti opasan taj put, pa su zanovijetali poput djece koja nešto ne žele pa očekuju od roditelja da promijene odluku. Povrh toga odbijaju ih primiti u smarijanskom selu. To se dogodilo Isusu koji je razbijao židovske predrasude o Samarijancima kao neprijateljima Židova. Čak je kao primjer čovječnosti istaknuo sućutnog Samaritanca dok su u toj prispodobi Židovi zakazali. Evo, sad ga učenici još pitaju: ”Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?” Kao da su ga tri godine uzalud slušali. On odlazi, a oni ostaju takvi kakvi jesu, nepromijenjeni sa svojim sitnim zapitkivanjima i brigama.

Ako je Sin čovječji prošao kroz teške trenutke napuštenosti, neshvaćanja i prepuštenosti samoći u najtežim momentima života; trebamo i mi, koji ga nastojimo slijediti, računati na takve teške životne trenutke kada se testira naša vjera. Umjesto da se prepustimo samosažaljevanju kako nas nitko ne razumije i kako je ovaj život jadan, ipak trebamo potražiti onu sićušnu iskru vjere koja nikada ne trne. Sitna iskra postaje svjetlo koje se probija iza tmurnih oblaka i stvara čaroliju vjerničke nade koja se ne gasi. Budi se svijest da imam svemoćnog prijatelja Isusa Krista na kojega sam nažalost pritisnut životnim nevoljama na trenutak zaboravio. Imam kome povjeriti svoju bol, jer jedino on i može izliječiti moju tugom izmučenu dušu. I ne samo to; svijest da sam izliječen njegovom pomoću daje mi snage da i ja budem drugima donositelj sreće i utjehe. Isus je od svojih učenika tražio odlučnost. Bio je zahtjevan i jasno im je rekao da jednom kada krenu za njim ne gledaju u ono što su ostavili, nego u ono što će dobiti. Potiče ih da gledaju prema naprijed i odlučno prihvate svoj križ, a to je zapravo život od kojeg ne treba bježati nego ga zavoljeti i u dobrim i u lošim trenucima. Isus nam želi reći, prijatelju, brate, sestro slijedi me, ne okreći se, moj put je naprijed, moj put je istina i život. Zato naši koraci bez vjere u našega Spasitelja Isusa Krista su nesigurni koraci, kao da hodamo jedan korak naprijed, a jedan, dva ili tri koraka unatrag, gdje ćeš stići, kada i da ne bude kasno? Koraci na putu života koji slijede Isusa Krista su odlučni i čvrsti koraci, lagani, ali sigurni koraci vjere, nade i ljubavi. Neka nam ove nedjelje milost Božja podari snage da budemo odlučni ako smo skrenuli s puta Božjega da se vratimo i slijedimo Isusov put koji nas vodi do spasenja. Amen.

Vlč. Antun Kolić, župnik Sveta tri kralja, Karlovac – Banija.